tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Književnost

Književni pravci

Autor: Petar Jokić, nastavnik

Pisci sa istim ili sličnim idejnim stavom usvajaju jedan određeni književni metod, koji može biti realistički ili romantičarski, ali koji u svakom istorijskom periodu ima neke svoje specifične crte i kao takav nikad se ne podudara sa prethodnim, ni budućim realističkim, odnosno, romatničarskim metodom. Tako nastaju književni pravci ili književna škola, odnosno, pokret.

Književni manifest i parodija

Književni manifesti su neka vrsta pesničkog programa u kome predstavnici novog pokreta izlažu svoje ideje, kritikujući istovremeno stare književne škole. Takva su u našoj književnosti: Pisma...Platonu Atanackoviću Vuka Karadžića i Rat za srpski jezik i paravopis Đure Daničića, kao manifest nacionalno-romatičarske književnosti. Međutim, mnogo opasnije sredstvo za degradiranje suprotnog pravca su parodije. To su dela u kojima se zadržava osnovna formalna struktura dela protivničke grupe, ali se promenom reči suprotnog ili šalivo-ironičnog smisla karikira osnovni idejni ton tog dela tako da protivnik ispadne smešan. Tako je J.J. Zmaj parodirao sentimentalno-fantastičnu poemu Jovana Subotića Sablja-momče, cvet-devojče u kojoj duh umrlog ljubavnika odvodi živu ljubavnicu u grob, zamenom mladih ljubavnika starcem i babom u pesmi Čemer-deka, Pelen-baka i sa komičnim raspletom, umesto Subotićevog tragičnog - kad duh Čemer-deke dolazi po živu Pelen-baku, ona uzme motku i izudara ga.

Klasicizam

U 17. i 18. veku ovaj književni pravac aristokratskih krugova zalagao se za istinitost i podržavanje prirode u književnom stvaranju na realističkom metodu, ali je tu realističnost sužavao na dvorski i gradski život, a da su seljaci i gradska sirotinja dostojni samo smešne uloge u komedijama. Glavni teoretičar tog pravca je pesnik Boalo, koji je u svojoj stihovanoj raspravi Pesnička umetnost izložio osnovne principe klasicizma. On i njegove pristalice pravilnost u književnom stavaranju vide u klasičnim književnostima - grčkoj i rimskoj, i traže da se pisci ugledaju na klasične pisce. Otud i naziv klasicizam. Ranije se za ovaj pravac upotrebljavao naziv pseudoklasicizam - lažni klasicizam zato što su klasicisti usvajali više spoljašnje, formalne elemente klasičnih pisaca. Na primer: pesničke simbole iz grčke mitologije, imena bogova i boginja, a nisu mogli u novim uslovima da usvoje ono harmonično jedinstvo sadržine i forme. Cilj umetnosti, misle pripadnici klasicizma, je da zabavi i zato pisac treba da prikazuje samo one predmete i pojave koji su lepi i prijantni, po ukusu ljudi iz dvorskih salona. Zbog toga su klasicisti prezirali narodnu književnost, koju je Boalo nazivao pogrdnim imenima: "sokačka, vulgarna, vašarska".

Sentimentalizam (predromantizam)

Ovaj kniževni pravac javio se sredinom i krajem 18. veka prvo u Engleskoj i Francuskoj, a kasnije u Nemačkoj, Rusiji i drugim evropskim zemljama, stvarajući uslove za pojavu romantizma, otud i naziv predromatizam. Idejno zasnovan na prosvetiteljskom humanizmu sentimentalizam je imao za cilj da istakne čisti građaski porodični moral nasuprot aristokratskoj pokvarenosti. On je istakao demokratsku misao da su i obični građani dostojni uloge u romanu i tragediji. Glavni predstavnici sentimetalizma bili su: Ričardson sa romanima Pamela i Klarisa Harlou , Dž. Lilo sa dramom Londonski trgovac i dr. U našoj književnosti ovaj pravac je imao velikog odjeka od Dositejevog Sobranija (1793.) pa kroz celu polovinu 19. veka. Do sad je taj književni pravac u Dositejevom duhu nazvan racionalizam. Međutim, to je opšti filozofski prosvetiteljski pravac, koji se u književnosti ispoljio u klasicizmu i sentimentalizmu.

Književni pravci: romantizam i realizam

 

Književni pravci: simbolizam i nadrealizam

 

 

CONTACT