tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

Nečista krv

tabanovic.com

Autor: Bora Stanković

Književni rod: epika

Književna vrsta: roman

Tema: Ropski položaj srpske žene u patrijarhalnoj poporodici 19-og veka

Ideja (poruka): Raspad feudalizma nije doneo boljitak u odnosu: muž - žena, gazda - sluga. Žena oseti dah slobode tek kad postane udovica, ali to je više izuzetak, nego pravilo

Mesto i vreme radnje: Vranje u vreme turske okupacije i nakon oslobođenja

Fabula

(1.) Istorija Sofkinih predaka

Na početku romana autor nam predstavlja hadži-Trifuna, Sofkinog pramdedu, koji je bio silno bogat, strog i prek. Čak se pričalo da je neke i ubio. Svi su ga poštovali, ne samo u kući, nego i u varoši i crkvi, naročito otkad se vratio sa hadžiluka. Imao je jednu slabu tačku - neposlušnog sina jedinca, koji se družio sa Turcima i begpvima, s njima jeo pio, pa čak i u njihove hareme odlazio. U grdnji i nesalganju sa sinom starac i umre. Od tad u njihovoj kući znalo se samo za raskošan život pun izobilja. Stanković zatim, akcenat stavlja na čuvenu Conu, Sofkinu prambabu, koja ne samo da je pušila, nego i oružjem rukovala. Kao udovica nije se htela preudati, ali zaljubila se u mladog učitelja Nikolču, a kad je zatrudnela, prerezala vene i tako umrla. Pa čuveni Sofkin deda Kavarola, koji se dva puta ženio: pa njegova sestra Naza, koja se tri puta turčila; pa ludi Rista.

(2.) Sofkini roditelji

Sofkin otac efendi-Mita, bogatašev sin, bio je lep i učen. Govorio je turski, grčki i arapski. Umesto, kako je bio običaj, da se oženi bogatom devojkom i uveća svoj imetak, oženio se siromašnom Todorom, koja se tek po udaji razlepšala. Iz tog braka rodila se Sofka. Otac je nastavio da putuje i da se druži sa begovima. Kad bi se vraćao kući, retko je s kim razgovaroa. Čak su mu i jelo morali odnositi u njegovu sobu na spratu. Ljubav i pažnju poklanjao je jedino maloj Sofki. Njegova žena ćutke je podnosila sve njegove hirove, srećna što je nju izabrao i zadovoljna kad bi on zbog Sofke prozborio koju i sa njom.

(3.) Odlazak Turaka - propast efendi-Mitinog imanja

Dođe oslobođenje - nesta turske vlasti, a efendi-Mita zajedno sa Turcima i begovima pobeže u Tursku, ostavivši slugi Tonetu da, kako zna i hoće poslove oko imanja i suda svršava. Tone se na račun bivšeg gazde obogatio. Efendi-Mita retko se vraćao kući, a njegovo imanje svelo se na nekoliko zaparloženih vinograda i jednu njivu kraj Morave. Magda, bivša sluškinja, pomagala je da se propast efendi-Mitine kuće odmah ne primeti. Pomagali su i neki seljaci zahvani što su sad dobili svoje njive, koje su kao sluge za račun gazde obrađivali. Sofka je izrasla u pravu lepoticu bujnih grudi i kose. Rodbina se utrkivala ko će pre da je ugosti, znajući da je ona poslednji izdanak porodice glavne kuće.

(4.) Lepotica Sofka i njeni jadi

U ovoj prići Stanković slika Sofkinu lepotu sa puno detalja i dozom erotike, njene nemire i jade. Već je pregurala 26-u, a još je devojka. Budna sanjari o svojoj svadbi, mladoženji, bračnoj sreći. Tako usamljena i željna muških dodira umalo da "zgreši" sa mutavim Vankom, koji je banuo u njenu kuću dok je bila sama.

(5.) Kašalj, lubav i siromaštvo ne mogu se sakriti

Pred Uskrs stiže efendi-Mitin glasnik praznih ruku. Todora mužu šalje poklone kao znak da još nisu totalno propali, ali zato iznajmljuje podrum novopečenom gazdi Tonetu. Na ulicama seljaci, bivši nadničari, teraju besne konje, a uveče efendi-Mitina žena i kći večeraju jela, koje je verna Magda donela sa groblja. Sve se izmenilo, samo Sofka još nosi šalvare i čuva ponos.

(6.) Velika iluzija

Za Uskrs Magdin sin je sebi spremio jagnje, a u efendi-Mitinu kuću doneo prase. Kao nekad kuća je puna gostiju, koji donose poklone. Prvo su stigli seljaci, još nesvesni novog stanja, ponizno čestitaju praznik. Došao je i stari sveštenik Rista. Sofka služi kafu, a na prsima košulja odapeta, te joj se vide grudi, naročito ona crna i strasna udolina.

(7.) Efendi-Mita prodaje kuću

Posle Uskrsa počeše stizati glasnici, obavešatavajući Todoru da je efendi-Mita živ i zdrav, a posla im nešto novca i robe za haljine. Todoru poče moriti sumnja: ili je na samrti, ili je prodao i kuću. Kad ubrzo potom dođe u gluvo doba noći, poverovaše u ovo drugo.

(8.) Gazda Marko

Sofkin otac i gazda Marko, "kupac", dođoše sa sviračima. Gosta dočekaše kako dolikuje bogatoj kući. Magda, videvši da nestaje pića, krade vino iz Tonetovog podruma. Gazda Marko je oduševljen, a oko mu zapelo za lepu Sofku, pa kaže: - Ja što rekoh, ne porekoh!"

(9.) Gazde i sluge

U ranu zoru gazda Marko dođe pred svoj dom. Sluga Arsa navrat-nanos požuri da dočeka gospodara. Gazda-Markova žena Stana, ne razlikuje se mnogo od slugu, jer on je i njen vlasnik i gospodar. Sve njegove zapovesti bespogovorno izvršava.

(10.) Gazda Marko nije kupio kuću, već isprosio Sofku

Sofka je u prvi mah pomislila da se udaje za gazada Marka i bi joj krivo, ali kad saznade da je isprošena za njegovog dvanaestogodišnjeg sina, razbesne se. Prvi put se suprostavila ocu. On saoseća u njenom bolu, ali je uverava da se od ljubavi ne živi. Eto, on je njenu majku uzeo iz ljubavi, pa je sad došao do prosjačkog štapa.

(11.) Sofka se kaje i pristaje

Ostavši sama Sofka se kajala što je oca naterala da se pred njom ponizi i ispovedi. Odavno je znala da se neće udati za sebi ravna. Kad je tako - zar je bitno ko je on i da li je dete. Ona obavesti sve da pristaje na zadovoljstvo svih, a naročito svog oca. Pucnjavom iz pušaka obelodanjena je prosidba. Gazda Marko je snahi poklonio ogrlicu od dukata, a još više zlata ostavio efendi-Miti da se Sofka spremi kako dolikuje gazdinskim kućama.

(12. U gazda Markovoj kući

Rano zorom gazda Marko dojaha kući i obavesti ženu Stanu da je stvar svršena. Poče užurbano spremanje za doček prijatelja. Stigoše i svirači i mnoštvo naroda. Pred efendi-Mitu sluga Arsa iznosi razene rakije, piće se služi čak i Ciganima.

(13.) Gazda Marko izbliza

Pre nego se doselio u varaoš gazada Marko je živeo u Turskoj u selu Pčinja. Družio se sa Arnautima i prodavao stoku za tursku vojsku. Tako se obogatio. Pobratimio se sa Arnautom (Šiptarom) Ahmetom i otad su bili nerazdvojni. Ahmet nije imao dece, pa je usvojio sinovca Jusufa, koji je odrastao u Markovoj kući. Međutim, Jusuf se spetlja sa Markovom sestarom i ona zatrudne. Poslali su je u manastir, a mladić iz Markova brastva, uprkos silnoj straži, ubije Jusufa i donese njegovu glavu. Zbog toga se gazda Marko i doselio ovamo u varoš, da sačuva Tomču, sina jedinca.

(14.) Zluradi svet

Posle prosidbe zlurada svetina odahnu. Milo im što tako rđavo prođe najveća lepotica. Udala se u seljačku kuću za dete. Sofka je sva ogovaranja stojički podnosila. Dičila se nizom dukata oko vrata. Njihova kuća je, zahvaljujući njoj, ponovo zablistala punim sjajem. Svekar ju je, mimo običaja, stalno pohodio i obasipao poklonima, a na rastanku bi se u njenoj ruci uvek našao dukat.

(15.) Sofka u hamamu

Pred svadbu Sofka sa baba-Simkom, koja se udavavala za Turčina. pođe u hamam (tursko kupatilo). Uz pout su ih pratili radoznali pogledi devojaka i žena.

Slika kupatila i atmofere u njemu tako je plastična da čujete vrisku i ciku nagih devojaka i mladih žena. gledate kako jedna drugu zadirkuju, ističući svoje vlažne i bele obline. Jedna od njih zapeva, a ostale prihvatiše: "Јао, јао, је l' te, diko, žao? Је l' te žao što se rastajemo?" Sofka, krijući se, zaplaka, ali se brzo pribra, pa ispi rakiju, smešeći se.

(16.) Pripreme za svadbu

Noć uoči svadbe u gazda-Markovoj kući opšti metež; peku se prasad i jagnjad, a reduše spremaju razna jela. Ovim paćenicama to je retka prilika da zaborave na svoje jade. Kao kerovi pušteni sa lanca, one se vesele, jedu piju, šale se. Stigoše i svirači. Igra, pesma. U kolu je Todora, a zatim i Sofka.

(17.) Efendi-Mita skriva tugu

Da bi svetu pokazao da on, efendi-Mita, svoju mezimicu udaje što tako hoće, a ne što tako mora, pije i puši. Rakija otupljuje čula i on deluje srećno i zadovoljno na radost svih.

(18.) Sofka pije rakiju, dolaze svatovi

Pred dolazak svatova Sofka pije rakiju, koja je smiruje i jača. Dolazi gazda-Marko. Ljube se, čestitaju jedni drugim. On opet snahu obasipa darovima; kipi od sreće i zadovoljstva.

(19.) Venčanje

U crkvi Sofka oseti miris tamnjana pomešan sa mirisom izgorelih sveća i truleži. Dok se uporno trudila da ne ispusti dečju ruku mladoženje, koji joj je glavom doprao do pazuha, pred očima je imala sliku Strašnog suda.

(20.) Sofka u novom domu

U mladoženjinoj kući Sofku dočekaše kao boginju. Ne zna se ko se više oko nje trudi: svekrva ili svekar, ili njihova rodbina. Gazda-Marko prosipa dukate, kao dar snahi.

(21.) Sofka dvori svatove

Na opšte iznenađenje Sofka dođe među svatove, gazda-Markove seljake. To dvorenje sastojalo se u tome da svakog gosta poljubi u ruku i stoji dok on ne ispije čašu pića. Tako je ona osvojila srca svih prisutnih.

(22.) Gori vatra

Gazda-Marko povede snahu u njen sobičak. Otvori sanduk sa zlatom, i reče da je to sad sve njeno. Ona u njegovom glasu oseti da više nema onog "kćeri", ni "čedo", nego samo "Sofke". Ispod njegove ruke neka čudna vrelina obuze joj celo telo. On izlete napolje iz sobe.

(23.) Nečista krv

Kako je vreme odmicalo sve je više pijanih seljaka. Muški razdrljenih košula i čakšira, ženama svetlucaju goli stomaci i obnažene dojke. Niko ne vodi računa ko je čiji muž ili žena, drpa ko koga stigne, svi su u nekom čudnom transu kao drogirani. Sofku užasnu taj prizor i seti se priče kako je taj i taj "živeo" sa svim svojim snahama. Sinove, još nedozrele dečake očevi su ženili zrelim i sposobnim devojkama da rađaju decu, a ovi se nisu bunili, jer će i oni dočekati svoje snahe. Otud i ta neobična sličnost među njima. Sofka pretrnu. Zato ta svetina tako oduševljeno nazdravlja gazda-Marku.

(24.) Gazada-Marko pati

Treći dan svadbe gazda-Marko je ljut što se gosti počeše razilaziti. Krivo mu što odoše baš oni koji su sa svojim snahama "živeli", a on sad ne sme. Proklinje pokojnog oca i tog sina, koji mu nije sin nego brat. Od žene traži priznanje da je spavla sa svekrom. Ona poriče i on je udara. Do Sofke dopiru jauci. Ona strepi i čeka, ali gazda-Marko, uzjaha konja i u besu ga udari nožem.

(25.) Sofka i Tomče

Dovedoše mladoženju kod Sofke. On odmah zaspa zgrčen ispod Sofkinih nogu.

(26.) Smrt gazda-Marka

Od onog dana kad je besno nožem udario konja i odjahao gazda-Marko se ne vrati kući. Na kraju stiže glasnik da je ubijen. Sumnja pade na Ahmeta. Sofka je bila ubeđena da je on zbog nje svesno otišao u smrt. Kad su ga našli, još je bio živ, ali je pokidao zavoje i iskrvavio do smrti. Verni sluga Arsa prvi put se opi, žaleći gospodara. Za sahranu kuća gazda-Markova se opet napuni svetinom. Došli su i Sofkini roditelji.

(27.) Vladarica Sofka

Posle Markove smrti svi su se trudili da ugode Sofki. Ona se pitala za sve. Dali su joj ključeve od kovčega sa novcem. U kući su se pripremala jela po njenom ukusu. Muž njen, Tomča, gledao ju je kao boginju. Počeo je, na Sofkinu radost, da izrasta u lepog i stasitog momka.

(28.) Tomča isti Marko

Po izgledu i ponašanju Sofka vide da njen muž Tomča liči na svog oca gazda-Marka.

(29.) Prodaja imanja u Turskoj

Toj prodaji Sofka se u početku bunila, a onda pristala. Tomča više nije dete, ali je još pokoran svojoj ženi.

(30.) Efendi-Mita traži pare za Sofku

Jednog dana dođe efendi-Mita besan da traži pare za svoju kćer. Izvređa sve i reče: - Zar da mi nije obećao pare, i to kakve, zar bih ја dao, ne za tebe, nego za vas, mojе čedо, kćer? Ко si ti? Šta si ti? Kerpič јedan, seljak jedan! I zar da ti sad meni... To je prvo uvredilo i ponizilo Sofku, a razbesnelo Tomču, koji mu baci kesu s novcem. Posle je Tomča na Sofku gledao kao na kupljenu stvar, i srdit odjahao u han.

(31.) Tomča odrastao

U hanu Tomča se napio; juri Ciganke; uživa, kući ne dolazi. Tast mu preti da će vratiti Sofku ako tako nastavi. Tomča mu uzvraća uvredljivim rečima. Sofka ocu odgovara da joj je dobro i da je više ne uznemirava.

(32.) Tomča zlostavlja ženu, majka mu umire

Pijan Tomča se vraća kući i tuče ženu. Sofka sve stojički podnosi. Svekrva je savetuje da ode. Prokleti muški. Sofka ne odustaje. Umire svekrva. Posle toga Tomča je i danju dolazio kući i od Sofke radio šta hoće.

(33.) Sve se ponavlja

Došla su i deca. Tomča osoran kao njegov otac. Sofka primeti kako se sve ponavlja i prepusti se sudbini. Ide po susedstvu, pije kafu. Žene iz susedstva je posećuju i pate u zajedničkom bolu. Sve se vrti u krug.

Kritički osvrt

U romanu Nečista krv Stanković uverljivo realistički slika događaje na prelomu dve vlasti: turske i srpske, ali se između redova nazire njegov vapaj za turskim vaktom. On ne može da sakrije da mrzi seljake i žali za prohujalim, te samo što glasno ne uzvikne: "Eh, pusto tursko"!

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

O piscu

Borisav Bora Stanković je bio pripovedač, romansijer, dramatičar i jedan od najznačajnijih pisaca srpskog realizmalih. Rođen je u Vranju 31. marta 1876. i vrlo rano ostao bez roditelja, pa ga je odgajila majka njegovog oca, baba Zlata. Završio je Pravni fakultet u Beogradu 1902. godine. Svoju najpoznatiju dramu Koštana objavljena 1902. godine, gde prvi put u književnom delu koristi vranjski izgovor, što izaziva velike kritike. Svoj najpoznatiji roman Nečista krv objavljuje 1910. godine, dobijajući pozitivne kritike. Za vreme Prvog svetskog rata biva zarobljen i transportovan u logor Derventa. Posle rata radi u Ministarstvu prosvete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Umro je 22. oktobra 1927. godine u Beogradu.

 

Nečista krv - likovi

 

CONTACT