tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Pričam Ti priču

Lafonten

Autor: Petar Jokić

Jutro tog avgustovskog dana igralo se razbacanim parčadima sunčevog ogledala. Sve oko mene bilo je svetlo i toplo, samo su u meni carovali Mraz i Mrak. Idem na popravni iz francuskog jezika. Roditeljima sam "prodao" priču o pecanju na obližnjem potoku. Taman posla da kažem za slabu ocenu, otac bi sigurno upotrebio vojnički opasač. Dosta sam učio i naučio, a ipak sam se bojao. Nastavnica je bila strašno ljuta na mene još od onog časa kad je celom razredu podelila jedinice, a poštedela Zorana za koga je vuk bio la rup. Dok se celo odeljenje kikotalo njegovom tečnom izgovoru, ja sam otišao korak dalje i rekao: "Nastavnice, Vi niste dali Zoranu jedinicu zato što stanujete kod njega." I danas se čudim svome buntu, a i dobro se sećam da se nastavnica tako uzbudila da joj od grimase umalo nije spala perika. (Svi smo znali da je ćelava). Onda se malo sabrala i izrekla presudu: "Slušaj, ti derane, ja ti predajem tri predmeta, ima da ponavljaš!" I za nju i za mene spas je donelo zvono za kraj časa. Biologiju sam nekako savladao, hemiju sam odgovarao ceo čas pred razrednim, a francuski ostade za popravni. Dakle, tog, za ceo svet lepog, a za mene sudbonosnog jutra krenem na popravni s ludom mišlju da skočim u Savu ako ne položim. Dok smo čekali "strašni sud", kroz prozor učionice videla se nestašna veverica na orahu u crkvenom dvorištu kako bezbrižno skakuće s grane na granu. Vrapci dosadno dživdžanišu. U tom trenutku ulazi prvo ona, ružna kao smrt, naprćena i nakostrešena, za njom nastavnik srpskog i razredni s ironičnim smeškom. Tema za pismeni zadatak: Qui était La Fontaine? Odlično! Znam puno o tom piscu basni. Počnem polako i pažljivo da pišem. Kad eto ti nastavnika srpskog i tura mi u klupu udžbenik francuskog. On gura, ja odgurujem. On se malo čudi, a ja mislim: "Dogovorili se da me uhvate na prepisivanju i obore." Mnogo godina docnije doznao sam da je čovek imao dobre namere. Bilo kako bilo. Napišem sve što znam. Kraj. U hodniku skoro sat čekamo "presudu". Kad je razredni pročitao da sam položio, a moj drug Gliga pao, nisam se radovao, ali malo sam odahnuo. Napolju je dan i dalje blistao, vrapci se svađali. Umesto u Savu, krenem kući. Kad sam ocu pokazao ocene, on planu: "Kakav si ti Srbin kad iz francuskog imaš bolju ocenu nego iz srpskog!?" Pokušao sam da objasnim razliku, on se maši za opasač, a ja zbrisah baki u zaštitu. "Zlikovče, šta ti je opet krivo dete!", prosikta ona, on se, poštujući starije, umiri.

Ljubav u kupatilu

Autor: Petar Jokić

Tuširao sam se, uživajući u mlakom dodiru srebrnastih kapi vode što su nežno klizile niz preplanule grudi. U tom trenutku otvoriše se vrta i u kupatilo uđe moja plavokosa susetka u kariranoj letnjoj haljini raskopčanoj do struka. Bila je udata i desetak godina starija od mene. Pogled mi pređe preko njenih krupnih plavih očiju do lepo oblikovanih dojki kao metlica brisača na vlažnoj šoferšajbni. Smeškala se izazovno dok je tankim negovanim prstima usporeno otkopčavala ostatak dugmadi, puštajući da haljina polako splasne na kapljicama isprskan pod. Bez reči pogled mi obavi njena bela bedra i smeđi trougao ispod pupka. Ona zakorači prema meni i ja je zgrabih oko struka. Usne nam se spojiše u dug i mokar poljubac. Dok sam je jednom rukom držao za levu potkolenicu, a drugom stezao njena ramena, čulo se samo šaputanje vode i naše glasno disanje. Bilo je leto i neki crkveni praznik. U hladu ispod stare kajsije sedele su neke susetke i moja majka, a desetak metara od njih pod lozom čardaklijom moj otac i njen suprug pili pivo i pušili. Iz kupatila sa osmehom na zajapurenom licu prvo je izašla Jelena bez ijedne reči. Ja sam se još neko vreme pokajnički prepuštao hladnom mlazu vode. Osećao sam se kao dete što je ubralo tuđu lubenicu, rukama je raspolutilo, pojelo sočno crveno srce, a ostatak odbacilo da sakrije štetu.

Jadranka

 

Milivoj i Slavka

 

 

CONTACT