tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Gospođa Bovari - likovi

Autor: Petar Jokić, nastavnik

tabanovic.com

Ema Bovari

Rođena je s prirodnom sklonošću prema sentimentalnosti. Izabrala je svet snova umesto stvarnosti. Kad je bila veoma mlada, poslata je u samostan. Tu je počela da čita romantične romane koji su uticali na ceo njen život. U religiji je tragala za neobičnijom, mističnom i lepšom, a ne za stvarnom suštinom crkve. Budući da je u osnovi sanjiva, razvila se u ekstremnog romantičara, pa svoje vreme provodio žudeći i uzdišući za starim zamkovima, tajnim sastancima i spletkama. Zatvorila je oči pred stvarnim svetom i pokušala da izmeni život da bi udovoljila svojoj romantičnoj fikciji. Stalno je osećala potrebu za uzbuđenjem i nije mogla da podnese dosadnu rutinu svakodnevnog života. Nakon udaje, Ona je nastavila da traga za uzbuđenjem. Nije mogla da toleriše svoj brak, jer se nije uklapao u izmišljene izveštaje o kojima je čitala. Nedostajala su joj blaženstva, ekstaze i strasti za koje se nadala da će ih naći u braku. I umesto da se posvetila realnom životu, umesto da se suočava sa stvarnošću, sakrila se u svoje snove i potrošila svu svoju energiju u uzaludne čežnje. Stalno je bila nezadovoljna svojim životom i neprestano je tražila načine da promeni stvari. Dakle, otkako je život odbio da se uklapa u njenu romantičnu sliku, Ema je počela da se izmešta u različite stvari u nadi da će joj biti ispunjene čežnje. Pokušala je sve. Preuredila je kuću, bavila se čitanjem, pretplaćivala se na pariške časopise, pomagala u dobrotvornim ustanovama, plela, slikala, svirala klavir i bavila se mnoštvom drugih aktivnosti. Međutim, sve što je pokušala, ubrzo joj je dosadilo i odbijala je jednu aktivnost za drugom. Ova ljutita potraga za uzbuđenjem je iscrpljivala sve dok se nije fizički razbolela. Šarlova opčinjenost njenom lepotom i bezgranična tolerancija samo su pojačali Eminu nesreću.

Kad je upoznala Leona, osetila je da je našla srodnu dušu. Nije mogla videti da su i njegove misli deo istog romantičnog koncepta izraženog u plačama i klišejima. Pogrešno je shvatila površnost u Leonu. Postali su platonski prijatelji. Nakon što je otišao, Ema je osetila da je nešto propustila, da joj je nešto uskraćeno. Stoga, kasnije kad upozna Rodolfa, spremna je da mu se prepusti. Želela je nekoga ko će „znati o svemu, odati se mnoštvu aktivnosti“ i ko će je uvesti u strasti svojim milostima, i pokrenuti je „u sve misterije“. Kad se Rodolf pojavi i započne svoje iskrene, odvažne i strastvene uzvike ljubavi, Ema oseća da sada doživljava te strasti. On je tada ispunjenjenje njenih snova. Prvi put oseća da njen život sada ima svu "strast, ekstazu i delirijum" romansi koje je pročitala. Emina priroda neće joj dopustiti da ostane u jednoj situaciji. Želi da promeni stvari. Kako se promenila od pletenja do slikanja, sada želi da promeni stvari sa Rodolfom. Insistira na tome da zajedno pobegnu. To insistiranje uzrokuje da je Rodolf odbaci.

Nakon oporavka od Rodolfove izdaje, Ema se ponovo susreće sa Leonom i prilično lako mu se prepušta. Još uvek traga za tom plemenitom strašću. Ona ubrzo počinje da muči Leona i postaje mu dosadno s njom. Ema otkriva u "preljubi svu banalnost braka."

Ema Bovari bila je žena srednje klase koja nije mogla da podnese život te klase. Provela je ceo svoj život pokušavajući da pobegne kroz ljubavne veze i lažne pretenzije. Ema poseduje jedan kvalitet kakav ostali likovi nemaju. Ima životni san koji joj omogućava da traži ideale i osećaje veće nego što jesu. Iako su ti ideali možda površni, ona je svesna da postoje osećaji veći od onih koji su pronađeni u njenom okruženju srednje klase. I uprkos svojim iznevernostima, nije mogla da se preda prostituciji da bi rešila svoju finansijsku situaciju. Ostala je verna svojim snovima i umrla je od svojih snova. Nakon svog drugog razgovora s Rodolfom, osećala je da ju je ponovo izdalo, i da bi samo u smrti mogla pronaći mir i ispunjenje koje je tražila. Pokušala je da živi po svojim snovima, a kad to nije uspelo, umrla je od njih, a da pritom nije ugrozila svoju viziju nečega većeg od nje.

Šarl Bovari mlađi

Šarl je dosadan, seoski lekar. Nedostaje mu mašta koja karakteriše njegovog oca, starijeg Bovarija. On nema prirodnih talenata i mora raditi dvostruko više od ostalih da bi postigao najjednostavnije rezultate. U školi, kada se opusti, misli mu odlutaju i na kraju ne uspeva na ispitima. Dalje, on je tip koji žena može lako da kontroliše. Prvo je njegova majka potpuno vladala njegovim životom, čak je i ugovorila brak sa ženom dvadesetak godina starijom od njega. Onda je i njegova prva supruga bila u stanju da lako vladaa njime. Zatim je ovog izdresiranog mlakonju. zauzdala Ema. pokušavajući da ostvari svoje snove. On i Ema su dva suprotna sveta. Šarl je očaran Emom, ali nije svestan da sve što čini za nju, sve vše je gura od sebe; ljubi je svakog dana u određeno vreme kao odgovotan poslovan čovek, koji strogo drži do rasporeda radnih zadataka. Ta rutina ukazuju na njegovu neosjetljivu prirodu. Zadovoljan je uobičajenim aktivnostima i previše je smotan da bi primetio Eminino nezadovoljstvo. Pretpostavlja da je Ema sretna koliko i on. Nije u stanju da otkrije bilo kakve suptilne razlike u njihovom životu. Dok je Ema sagorela da iskusi sve u životu, On smatra da je rođenjem njihove ćerke sada prošao kroz kompletan spisak ljudskih iskustava. Njegovo zadovoljstvo životom samo čini život Eme nepodnošljivijim. Doduše, on se nesebično trudi da je usreći. Kad je Ema bolesna, napušta sve drugo i potpuno se posvećuje njenom oporavku. Sposoban je za nesebična osećanja dok se Ema brine samo o sebi. Sve u svem Šarl je dosadan mali čovek, tipični predstavnik provincijskog društva srednje klase.

Leon

Kad Ema prvi put upozna Leona, oseća da je našla srodnu dušu. Ali znamo da je Leon površan poput nje. Oni se razlikuju od ostalih članova društva, jer oboje teže nekim osećanjima koja prevazilaze to društvo. Međutim, oboje su, takođe, zarobljeni u svojim romantičnim snovima. U početku je Leon užasno stidljiv i nesiguran u sebe. Nema iskustva sa ženama i ljubavi. Predugo je živeo u svetu sentimentalne romantične fantazije. Stoga, kad se suoči sa Emom, on ne može da joj kaže svoja prava osećanja. Njegovi strahovi ga nadvladavaju, pa se plaši da ne ispadne smešan. Kad ode u Pariz, stiče više poverenja u sebe. Stiče mnoge pariške manire, ostavljajući utisak da je zaista gospodar svake situacije. Stoga, kada se ponovo susretne s Emom nakon tri godine razdvajanja, stekao je tanki sloj sofisticiranosti, ali on je još uvek plitak i slab mladić. Iako počinje ljubavnu vezu s Emom, on shvata da nije gospodar situacije. Nije u stanju da deluje agresivno ili odlučno i dozvoljava Emi da vodi u njihovoj vezi. Ema primorava Leona da se uklapa u njen idealizovani koncept ljubavnika. Ona dugo odbija da se suoči sa stvarnošću. Tek, kad od njega zatraži novčanu pomoć, Ema shvata da je pogešno procenila ovog slabića što samo pojačava njenu tegobu.

Rodolf

Rodolf je jedina osoba u romanu koja razume Emu. U osnovi je pronicljiv i ciničan neženja koji je vreme provodio proučavajući psihologiju žene s jedinom svrhom zavođenja. Kad se prvi put upoznao sa Emom, odmah je znao da joj je dosadno sa mužem i da je spremna za ljubavnu vezu. Umeo je dovoljno često da je uzbuđuje svojim direktnim izjavama o ljubavi. Znao je da ona želi da čuje zamišljene, preuveličane stvari, a on joj je prišao. Zatim nestaje na šest nedelja, kako bi pustio Emu da se brine. Kada se ponovo pojavi, nije bilo problema da je zavede. Međutim, Rodolfa dugo ne zanima nijedna afera. Njega zanima samo njegovo senzualno uživanje, a jedina briga mu je kako prekinuti svoje ljubavne odnose nakon što se umori od njih.

On Emu osvaja dobrom izgledu i senzualnom privlačnošću. Dakle, on nema nikakve muke oko toga da je zavede i kasnije da je napusti. Čak je u stanju toliko racionalizirati svoje motive da ne oseća krivicu zbog epizode. Saznavši za Eminu smrt, ne pokazuje nikakvoa osećanja. On je, dakle, neemotivan, senzualan pojedinac koji se bavi samo sobom.

Ome

Apotekar u Jonvilu. Ome se zalaže za novi duh srednje klase i „progresivni“ pogled koji je Flobera toliko gnjavio. Omov intelekt je ograničen i slabo je obrazovan, ali pretenciozan je i prepun samopoštovanja. Njegov govor sastoji se od klišeja i poluistina. On pokazuje sva ograničenja i predrasude nove buržoazije. Na primer, on je izbegli agnostik i eksponent Voltera, a ipak je uplašen i sujeveran pred licem smrti. Šta više, on je kukavički neodgovoran, kao što je pokazano u epizodi koja se odnosi na operaciju Hipolita. Iako se ponaša po principima jednakosti, i sam je svestan razlke statusa. Neke od najboljih komičnih scena u romanu su razgovori Omea i njegovog suparnika, sveštenika.

Leru

Jonvilov svestrani trgovac, koji polako i namerno dovodi Bovarijve u finansijsku propast. Leru je snishodljivo ljubazan, ali je nemilosrdan biznismen. Zarađuje tako što podstiče ljude poput Eme da troše više nego što mogu, a zatim im pozajmljuje novac po veoma visokim kamatama. Ome je, možda, ravnodušan prema patnji drugih ljudi, ali izgleda da Leru uživa u tome. Iako je velikim delom odgovoran za Eminu smrt, on prisustvuje njenoj sahrani bez ikakvog traga krivice.

O piscu

Gistav Flober rođen je 12. decembra 1821. u Ruenu, u Francuskoj, a umro je 8. maja 1880. Pohađao je srednju školu u Ruenu, a 1841. godine poslan je, protiv svoje volje, da studira pravo u Parizu. U glavnom gradu je stekao nove prijatelje. Kretao se u književnim krugovima. Njegov talent za pisanje je podstaknut tim iskustvima. Flobera su često smatrali mizantropskim pustinjakom. Karakterisali su ga morbidnost i pesimizam, koji je delom mogao biti posledica njegove bolesti (epilepsije), kao i nasilna mržnja i prezir prema društvu srednje klase. Često je bio ogorčen i nesrećan zbog velikog dispariteta koji je postojao između njegovih neostvarivih snova i fantazija i stvarnog života; na primer, njegova mistična i idealizovana ljubav prema Eizi negativno je uticala na sve njegove kasnije veze sa ženama. Nesrećnost i usamljenost možda je najbolje izrazio čuvenom primedbom "Madam Bovary, c'est moi."(Gospođa Bovari to sam ja). Imao je finasijskih problema, a kritika i čitaoci tog doba nisu ga volel. 1857. povodom romana "Gospođa Bovari" bio je utužen zbog vređanje javnog morala i religije, ali je na kraju oslobođen.

Dela

"Gospođa Bovari" (1857), "Salambo" (1862), "Sentimentalno vaspitanje" (1869), "Iskušenja Svetog Antonija" (1874), i "Buvar i Pekiše" (1881).

 

Gospođa Bovari prepričano ovde

 

CONTACT