tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Epska poezija

Ciklus epskih pesama

o Marku Kraljeviću

Autor: Petar Jokić, nastavnik

tabanovic.com

Marko Kraljević bio je najpopularniji junak kod narodnih pevača i pripovedača, koji su stvorili mit o čoveku nenadmašne snage i hrabrosti. Bio je mitski, danas bismo rekli, virtuelni, zaštitnik Srba od surovih turskih osvajača i kao takav ulivao je narodu nadu u srca. Stvarajući u svojoj mašti takve likove poput Marka, oni su verovali da će Bog da se smiluje na njihove patnje i zaista pošalje junake takvih sposobnosti, koji bi ih oslobodili otomanskih okova. U narodnom predanju Marko Kraljević je hrabar i neuništiv, pravdoljubiv, po cenu svog života ("Uroš i Mrnjavčević") kad "ni po babu (ocu), ni po stričevima, već po pravdi Boga istinoga" odlučuje na kome je carstvo; bio je zaštitni slabih, obespravljenih i potlačenih ("Marko Kraljević ukida svadbarinu"). Nije samoljubiv jer ume da prizna da je zahvaljujući lukavstvu i pomoći natprirodnih bića (vila Raviojla) pobedio boljeg junaka od sebe: u pesmi Marko Kraljević i Musa Kesadžija O ovom junaku ispevano je oko trista pesama, pa se one proučavaju kao zaseban ciklus bez obzira na to što Marko sudeluje i u događajima koji su opevani u drugim ciklusima. U pesmama Kraljević Marko ne otklanja probleme samo srpskih velikaša i sirotinje raje, nego čak i turskoga cara, svoga počima kako ga od milošte zovu naši guslari, što jasno ukazuje na činjenicu da je narod svestan činjenice da je Marko turski vazal (fr. plemić potčinjen državnom vladaru). Marko, takođe, kontaktira sa pticama i natprirodnim bićima (vilama): Marko Kraljević i orao

Leži Marko kraj druma careva,

pokrio se zelenom dolamom,

po obrazu srmajli-maramom,

čelo glave koplje udario,

za koplje je Šarac konjic svezan,

na koplju je sura tica orle,

širi krila, Marku čini hlada,

a u kljunu nosi vode hladne,

te zapaja ranjena junaka.

Al’ besedi iz gorice vila:

„O, boga ti, sura tico orle,

što je tebi dobra učinio,

učinio Kraljeviću Marko,

- - -

Al’ besedi sura tica orle:

---

Možeš znati i pametovati

kad izgibe vojska na Kosovu

I obadva cara poginuše,

car Murate i kneže Lazare,

pade krvca konju do strmašca

i junaku do svil’na pojasa,

----

A mi tice doletismo gladne,

doletismo i gladne i žedne,

ljudskoga se nahranismo mesa

i krvi se ljudske napojismo,

a moja se krila zakvasiše;

planu sunce iz neba vedroga,

te se moja krila okoreše,

ja ne mogoh s kril’ma poletiti,

a moje je društvo odletilo,

ja ostadoh nasred polja ravna,

te me gaze konji i junaci.

Bog donese Kraljevića Marka,

uze mene iz krvi junačke,

odnese me u goru zelenu,

pa me metnu na jelovu granu.

Iz nebesa sitan dažd udari,

te se moja krila poopraše,

i ja mogoh s kril’ma poletiti.

poletiti po gori zelenoj,

sastadoh se s mojom družbinicom.

Drugo mi je dobro učinio,učinio Kraljeviću Marko: možeš znati i pametovati, kad izgore varoš na Kosovu i izgore kula Adžagina? Onde bili moji orlušići, pa ih skupi Kraljeviću Marko, on ih skupi u svil’na nedarca, odnese ih dvoru bijelome, pa ih hrani čitav mesec dana, čitav mesec i nedelju više, pa ih pusti u goru zelenu, sastadoh se s moji orlušići; to je meni učinio Marko“.

Još o pesmama ovog ciklusa - ovde

 

 

CONTACT