tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

Smrt Smail-age Čengića - likovi

Autor: Petar Jokić, nastavnik

Smail-aga

Smail-aga je oličenje silništva i tiranije. U njemu je naslikan tipičan turski nasilnik, koji prezire raju, ali potcenjuje i svoje jednovernike. U delu on nije kopija stvarnog Smail-age već originalna literarna tvorevina. Po nekim svojim fizičkim odlikama nagovešten kao junak: Dobar junak, da je čovjek taki kaže pesnik. Ali u skladu sa razvojem osnovne ideje dela, on je uvek prikazivan u nemoćnom besu pred boljim od sebe. Slikajući njegov unutrašnji nemir, pesnik ga nije opevao kao slabića, već kao junaka nesrećnog u boju. Prikazan je u različitim prizorima: kad muči zarobljene Crnogorce, kad oholo poigrava konja, kad se bavi vlastitim mislima i osećanjima, kad razgovara sa ljudima iz svoje okoline. U svakoj situaciji pesnik otkriva neku njegovu karakternu osobinu. Već u prvom pevanju izrasta njegov lik krvnika i bezdušnika. Cinik, on naređuje da se zarobljenici "daruju" i sprema se da uživa u njihovoj smrti, ali umesto toga primoran je da prisustvuje viteškom i dostojanstvenom umiranju:

  • Ljutit aga mrko gleda
  • gdje se silom divit mora
  • silan arslan gorskom mišu.

Smail-aga prezire i svoje sunarodnike, pa ne zazire ni od ubistva Turčina Duraka. Odnosi između njega i slugu tipični su odnosi između feudalaca i kmetova. Novica je zamišljen kao Turčin, sluga agin, i kao takav on je negativan. Agu je služio sve dok lično nije bio pogođen, a kad se to dogodi, traži pomoć na Cetinju od ljudi protiv kojih se borio. Dok je među Turcima izdvajao pojedince i među njima nijansirao čak i sluge, Mažuranić Crnogorce prikazuje kao kolektiv: Brđani su junaci, i oni umiru ćutke kao hajduci. Za njihovo držanje pesnik ima samo jednu sliku: "Niti pisnu, niti zubi škrinu" Iz redova osvetnika, među mnogobrojnim istinskim herojima, pesnik nikog ne ističe posebno. Oseća se samo da neko ide pred četom, da ume u pravi čas da se nađe kraj age i da se osveti silniku. Dok su junaci iz Čete i raja iz Harača slikani kolektivno kao ljudi jednaki u junaštvu i na mukama, lik sveštenika je individualizovan. Njega ne krasi "ni srebro, ni zlato" već moralna snaga i jako rodoljublje. Za njim ne ide ogromna šarena svita, "već ga prati sa zapada sunce i zov smjeran ovna iz planine." Njegova propoved nije poziv na pasivno prihvatanje sudbine, nego aktivna vera u radosti života do kojih se može doći samo borbom.

Jezik i stih

Mažuranić je u ovom delu na jedinstven način otkrio melodičnost našeg jezika, dozvolivši mu da se slobodno i slikovito razlije u emocionalno žive osmeračke i deseteračke stihove. Mažuranićeva sposobnost da svoju misao kazuje jednostavno i koncizno najbolje se ogleda u čestoj epitetskoj upotrebi prideva, što je delu dalo izrazito lirski karakter:

  • Hrabra četa, dan danovat
  • na Morači hladnoj sjela.
  • Tko se snizi k rosnoj travi
  • sankom krijepit snagu tijela;
  • tko ljut oganj puški ogleda
  • i fišeke smrtne broji,
  • il oštricu pouzdanu
  • vjernu nožu gladalicom gladi.

Mažuranić je pri tom nastojao da dvaput ne upotrebi isti epitet. Koliko je u tome uspeo najbolje se vidi iz sledećih primera: raja je jadna, kukavna, sumrtva, gola; aga je bijesan, ljutit, silan; četa je mala, hrabra, krotka, čudna, tamna, noćna; sluge su brze, loše, vične, ropske, hitre... metafore: (gdje se silom divit mora silan arslan gorskom mišu.) personifikacija (zadrhtaše ta vješala tanka) kontrast (Sunce zađe, a mjesec izađe) onomatopeja (Krcnu kolac njekoliko puta, Zviznu pala njekoliko puta) Osnova Mažuranićevog pesničkog jezika je štokavska, sa nekim čakavskim osobinama u oblicima i sintaksi, kao i sa primesama dubrovačkih pesnika.

 

Smrt Smail-age Čengića - prepričano - ovde

 

 

CONTACT