tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Pričam Ti priču

Herr Miler

Autor: Petar Jokić

- "Kad sam gazdi u Nemačkoj rekao da u Jugi gradim kuću, Švaba mi se od tog dana poče obraćati sa Herr Miler! - priča Mile. Tamo je, veli on, malo ljudi koji mogu sebi dozvoliti takav luksuz da izgrade svoj dom." Njegov otac Đ bio je siromah čak i po našim merilima. Za prodatu imovinu u Ljuboviji Đ i njegov brat C kupili su ovde u Mačvi staru kuću sa dve prostorije, plac od 20 ari i nešto malo više od 2 hektara oranica. Gospodin C imao je četiri sina, a - Đ dva sina i dve kćeri.

Sa Herr Milerom proveo sam dve godine u stanu kod baba-Tine. Tu je počelo naše druženje i prijateljstvo. Iako zvanično mlađi dve godine, Herr Miler je pre otišao u vojsku. Tamo ga je zatekla kriza u Čehoslovačkoj 1968. godine i dva meseca produženja vojnog roka u vlažnim rovovima na granici sa Bugarskom.

Onda se smirilo. Išli smo na šabačko korzo, ili u bioskop, jer nismo imali para za otmene večeri u bašti "Zelenog venca". Miler je, mimo mog saznanja, upoznao neku žensku, koja je posle izvesnog vremena spakovala nešto robe u kofere i nezvana došla u kuću k Mileru. Dobroćudni Herr Miler nije našao snage da je odbije. Tako se oženio. Ja sam na privremenom radu bio U Bosni, a Milu je njegov šurak sredio papire da ode u Nemačku. Viđali smo se retko. U međuvremenu Mile se ugojio tako da nije mogao zakopčati dugme na sakou. Uvek je nosio belu košulju i kravatu čak i onda kad je pomagao oko klanja svinja. Kad je završio kuću u Majuru, Mile se naprasno vrati iz Nemačke. Njegova crnomanjasta starija ćerka rođena je u Švabiji, a mlađa plavoka ovde. Kao brižan i odgovoran roditelj Mile nije birao posao - zaposlio se u šabačkoj "Zorki" u zloglasnoj "Cinkari". Tu je i penziju dočekao.

Herr Miler kao čiča-Gorio

Mile je svoje kćeri obožavao, voleo i o njima brinuo više nego čiča-Gorio u istoimenom Balzakovom romanu. Od skromne penzije odvajao je da ih pomogne. Dva infarkta miokarda i dijabetes kao posledica devetogodišneg rada u "Cinkari" i smrt supruge naveli su ga da za života razdeli imovinu. E, tu počinje nova priča. Iako je Mile svoje roditelje hranio i sahranio, njegov imućni brat Jezda iz daleke Švedske hteo je deo "imovine" (dava ara u placui 1/4 oranica), govoreći: "Da Mile ima sina, ne bih tražio deo". Tako je postupila još bogatija sestra S iz Nemačke. Apsurd je što se naslestva odrekla druga Milova sestra sa kojom nije govorio.

Mile je umro onog dana kad je počelo razmeravanje imovine, koje je odloženo jer neki papiri od sestre iz Nemačke nisu bili validni. Sahrana je protekla po običaju kojoj nije prisustvovala ta sestra, a jedan nezajažljivi sused odmah pitao Jezdu da kupi njivu.

Na tabanovačkom groblju stoji spoenik, koji je Mile za života podigao, ali ga retko ko obilazi. Mlađi Milov brat Jezda neku godinu potom umro je u Švedskoj od srčane kapi, jer mu je unuk ubijen kao koletarna šteta mafijaškog obračuna. Tamo je i sahranjen gde je za života kupio grobno mesto. U Glušcima Jezdino imanje zarasta u korov, a Milove ćerke su svoje nasleđeno imanje prodale Ciganima.

 

Čiča-Gorio - ovde

 

Dolazi jesen

 

Pred bistom narodnog heroja

 

CONTACT