tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

Bakonja fra Brne

Autor: Simo Matavulj

tabanovic.com

Književni rod: epika

Književna vrsta: roman

Tema: Kako su se Bakonjini snovi o lepom životu fratara, koji uživaju u blagodedima ovozenaljskog raja na račun prostog naroda - pretvorili u stvarnost.

Ideja: Teško je biti dobar fratar i pošten i dobar čovek

Mesto i vreme radnje: Dalmacija, samostan Visovac i selo Zvrljevo, polovinom 19-og veka

Fabula

Sveta loza

Roman počinje pričom o svetoj lozi Jerkovića iz sela Zvrljeva, koja je redovno davala svoje članove u sveštenstvo. Najugledniji su Brzokusi među Jerkovićima jer iz njihovog bratstva potiče poslednji fratar – fra Brne.

Kušmelj i Kušmeljići

U ovoj priči predstavljen je Jere Jozov Jerković, Brzokus, Kušmelj, rođeni brat fra Brna, njegiva žena Barica, zvana Osinjača i petoro dece - tri sina: Čamnjak (pravo ime Jozica), Bakonja (pravo ime Ive) i najmlađi Škembo (ili Roko), te dve kčeri: Galica i Kriva. Za Kušmelja pisac podrugljivo veli da je bio pošten jer nije prešao granicu čestitosti - da ukrade više od 15 grla stoke, pa ga vlast posatvi za kneza u Zvrljevu. I fra Brne više je voleo Kušmelja od druge braće, sa njim često jeo i pio.

Izbor

Ostala rodbina: Čagalj, Šunda, Kljako, Radalo, Raklina, Rora i drugi izdanci svete loze nisu zavideli Kušmelju na bogastvu, ali su ljuto bili protiv toga da Kušmeljov jedan sin ode u fratare. Međutim, početkom jeseni u selo Zvrljevo dođe fra Brne kod svog brata Kušmelja. Domaćin i njegova žena Osinjača s ljubavlju i poštovanjem dočekaše uvaženog gosta. Ponudiše ga da za jelo spreme kokoš.

- Bog s tobom! - odgovori fratar. - Jesi li pri sebi? Nije li danas petak...

"Stipan izvuče iz bisaga jednu guku zavijenu u hartiju, koju odmota. Bjehu tri pečene pastrmke. Zatijem izvadi desetak jaja, jedan sirac, prijesnu pogaču, viljušku, nož i čašu." Češkajući se po glavi, Kušmelj pomisli: - Lako je tako postiti!

Dvanestogodišnji Bakonja zaboravio na jelo, pa zinuo put strica. "Bakonja je mislio kako je lijepo biti fratarom! Kako je lijepo jahati dobra konja, voditi uza se seiza (konjušara), nositi čisto rublje, spavati na meku, u suvoti i toploti, jesti mesa i ribe, piti vina i kafe svakog bogovjetnog dana!..."

Da je došao fra Brne odmah se pročulo, pa se Kušmeljeva kuća napuni svim Jerkovićima. Scena pomalo liči na skup kod Nušićeve gospođe Živke, ministarke, gde se njena rodbina sjatila da ište deo "kolača". Međutim, ovde je rodbina stigla da spreči fra Brna da za budućeg fratara izabere Kušmeljevog sina Bakonju.

Kušmelj je prinuđen da nepoželjne goste služi vinom, i tuguje zbog savke ispijena kapi, a zadrti gosti piju iz inata. Kad se fra Brne odlučio za Bakonju, nastala je svađa, zamalo da padne krv. Rođaci su birali najgrđe reči da opišu dečaka, a nisu se ustručavali ni od uvreda na račun fra Brna, nepoštujući ni dom u kom se nalaze. Svaki od njih je hteo da se baš njegovo dete povede u samostan. Uprkos tome fra Brne je ostao pri svom izboru.

Uvod u novi život

Na putu do smostana Bakonja se čudio i divio novom pejzažu, ljudina neobičnog ruha i nerazumna jezika, moru, čudnim pticama, veličini samostana u koji bi moglo stati celo njegovo selo. Poseban utisak na njega ostavili su dobro uhranjeni redovnici, masna i obilna trpeza. Malo stariji đaci prema njemu su se ponašali poput starijih vojnika prema novim regrutima, praveći neslane šale na njegov račun, ali je taj problem Bakonja rešio sa nekoliko šamara, i đaci su ga ostavili na miru, a stekao je i poverenje kuvara Grge zavnog Balegan.

Prvi događaj

Šest nedelja nakon što je Bakonja došao u samostan, proslavio se mudrošću i lukavstvom; otkrio je kradljivce fra Brnovog konja i vratio ga gazdi.

Đakovanje i drugi događaj

U samostanu teku mirni, jednolični dani. Bakonja sluša starije, osobito strica fra Brna. Počeo je učiti glagoljicu, ali se muči da nauči pisati "one čudne grabulje i škorpije" (slova). Umiljatog i snažnog glasa, svideo se fra Tetki.

Mirnu samostansku svakodnevicu prekide jedan nemili događaj. Baš prvog dana Nove godine umre đakon Škoranca (pravo ime Inoćentije Lovrić), Bakonjin učitelj. Pošto ga sahraniše, samostanom se poče širiti glas da se đadkon viđa tamo i onamo. Priča je potekla od đaka, ali strah se useli u ljude kad i neki redovnici potvdiše da ga viđaju i to u po bela dana. Priča se proču i van samostanskih zidina, pa kradljici se ne usudiše te godine dirati manastisku imovinu.

Šta se radilo u Bukarevo vrijeme

Dve godine nakon što iz samostana oteraše Stipana, baš na dan Sv. Frane Saleskoga u manastir dođe krupna delija u bukovičkoj nošnji, zamolivši da mu daju neku službu za stan i hranu. Bio je snažan i okretan, ali je izigravao prostaka, pa su mu se svi smejali. Prozvaše ga Bukar. Međutim, kad steče poverenje samostanske bratije, na prvi dan časnog posta, nesta manastirskih konja i krava.

Užas

Međutim, pravi užas obuze fratare kad videše da je iz crkve odneto sve od zlata i srebra, Sv. Frani iskopano jedno oko. Zaključiše da je to delo pravoslavaca. Ubrzo potom umire gvardijan fra Vice. Priprema se masna gozba na početku časnog posta. Sve je to za Bakonju bilo uzbudljivo. On počinje budan da sanja: Vidi sebe u crnoj mantiji na konju sa golom sabljom u ruci. Pravoslavci beže, on ih seče, gazi, ruši njihove kuće i crkve, veša kaluđere... Događaji se odvijaju prebrzo za učmalu samostansku sredinu; Mačak se zađakonio, fra Tetkin brat doveo sinčića za novog đaka, što je Bakonji mnogo milo, jer više nije najmlađi. Fra Brne je izabran za novog gvardijana. S vremena na vreme, povede se priča o Bukarevom nestanku; svi ga sažaljevahu, ubeđeni da su ga ubili lopovi. Na kraju se otkri da je on Todorina Drakčević, desna ruka razbojnika Radeka. Bakonja je tužan zbog krađe, ali se divi lukavstvu, umeću i hajdučkoj krvi.

Mnoge različnosti

Fra Brnu se pogorša bolest nogu. Savetovahu ga da manje jede, pije i spava, a on ogovori: - "Ne valja mi isti (jesti), ne valja da spavam posli ručka ka šta sam navika ima 30 godina, onda šta će mi život!" I fra Brne posta mračan i nemaran prema svemu. U samostanu nasta haos. Bez pravog starešine svi se opustiše. Fra Duvalo je za večerom jeo više no Naćvar (fra Brne), pa su ga noću mučili bolovi u stomaku. Fra Vrtirep je posle večere pio rakiju i jeo beli luk kao hajduci. I drugi su u svojim ćelijama pijančili. Najteže bilo je Bakonji koji je skoro celu noć stricu morao čitati njegove pesme i žitija svetaca. Jedanput se prevari pa izdeklemova nešto na latinskom što su ga obešenjaci naučili, a nije znao šta znači. To rzabesne strica, a u prevodu je značilo: "Ako hoćeš da budeš zdrav, ako hoćeš da ozdraviš, odbaci velike brige, ne ljuti se; ne pij vina puno; malo večeraj; ustani posle jela; ne spavaj posle podne!" Baš tad u samostan stiže Kušmelj, otac Bakonjin, ali ga brat ne primi. On potraži sina i obavesti ga da se udaje Kriva (pravo ime Antica). Sin mu, umesto, traženih 20 talira dade 5.

Tad Bakonja shvata da je manastirki život isprazan. Zato odlazi u selo i tamo se ponovo sreće sa Jelom, ćerkom jednog imućnog seljaka i zareče se da će je osvojiti.

U međuvremenu fra Brne je zbog nemarnosti smenjen, a za novog gvardijana bi postavljen fra Tetka.

Kako Pjevalica liječi

Fra Brne umislio da je od stakla i plaši se da izađe iz sobe uveren da bi se napolju razbio u komadiće. Puče glas da je šenuo. Tetka i Srdar su probali nekom šalom da ga prepadnu i tako isteraju iz sobe, ali bez uspeha.

Na dan Sv. Frane skupilo se mnogo sveta. Došao jedan bogat seljak čak ispod Velebita i priča da je usnio kako treba da se ispovedi fra Brnu i nikom drugom. Tetka jedva ubedi Brna da primi brđanina. Pjevalica klekne ispred fra Brna i počne ispovest. Pripoveda kako je na putu ubio nepoznatog čoveka, ubio dete kamenom u vinogradu, ubio fratara, obesio svoju ženu. Fra Brne sluša i čudi se grešniku.

- Ma šta ti dođe? Kako ti dođe?

- Ne znam. Uđe mi satana u krv; u'vati me protezavica, valjam očima, škrgućem zubima, a ruka mi sama traži jatagan ili pušku.

U taj čas Pjevalica poče kolutati očima, škrgutati zubima, a ruka mu pođe ka jataganu. Brne istrči iz sobe napolje na zadovoljstvo svih. Tetka mu objaqsni da je sve šala, još mu Pjevalica da neku mast da maže noge. Posle su pravoslavci ispod Velebita pričali kako je njihov Pjevalica izlečio fra Brna.

Dvije slike kojima podliježu ljudi

Bakonja je izrastao u stasita momka od 19 godina. Sve ćešće beži u selo radi devojke. Pošto je Srdar otkrio njegovu tajnu, zajedno idu u ašikovanje. Srdar kod raspuštenice Jelice, a Bakonja kod devojke Jele. Kad se mladi Jerković zasitio ljubavi, traži "častan" rastanak: devojka treba da se uda, jer će on biti fratar.

Stricu se pogoršava zdravlje i on šalje sinovca u grad. Delija jezdi na belom konju. Uz put sustigne popa Iliju. Znatiželjan je da popriča s njim. Ispostavi se da je Ilija poznavao fra Brna i o njemu govori sve najlepše. Onda se Bakonja seti jedne Srdarove šaljive priče.

"Sreli se, veli, fratar i kaluđer. Faljen Isus, kaluđere! - Bog ti pomogao, fratare! - Šta ti radiš, kaluđere? - Ja varam narod, fratare, a ti? - I ja to pomalo. A kako ti to činiš? - Ja: - Gospodi, pomiluj, Gospodi, pomiluj, pa u torbicu. - A ti? - A ja: ora pro nobis, pa u zobnicu! I onda se, vele, pobratimiše". Od popa Bakonja dozna da je Brne imao ljubavnicu Mašu koja sad ima lepu kćer Cvitu. Bakonja nije odoleo iskušenu te upozna Mašu i zaljubi se u njenu kćer. Razapet između ljubavi prema ženi i crkvenim dužnostima, posluša starije. Pred smrt fra Brna posta đakon. Stric umre i sinovcu ostavi 100 talira. Na urgenciju fra Teteke biskup već narednog dana imenova Bakonju za novog fra Brna, 25. po redu iz loze Jerkovića.

Fra Jerković XXV

Posle sedam godina provedenih u samostanu, Bakonja dobija parohiju. Mlad, snažan i lep omiljen je u narodu, naročito među ženama. Srdar ga zamenjuje kad na dan-dva "poslom" odlazi u Veliku Oštariju" gde se sastaje sa Cvitom. Naravno, ona se udaje za 20 godina starijeg ružnog udovca Ivana, koji kupi lepu kuću baš kraj crkve gde je Bakonja bio paroh. Novi fra Brne provodi vreme sa seljanima, njihovim ženama i kćerima i više je obuzet čulima i životom, nego Bogom. Svestan je da ništa nije drugačiji od svojih prethodnika pa kaže. „Ja ne mogu biti bolji od drugih!“

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

O piscu - ovde

 

CONTACT