Seljačka buna - likovi

Autor: Petar Jokić, nastavnik

Glavni likovi:

Iz mnoštva istorijskih ličnosti u romanu se vidno izdvaja lik seljaka i revolucionara Matije Gubeca. Ambroz Matija Gubec mađarski Gubecz Máté je bio hrvatski seljak i vođa seljačke bune u Hrvatskoj i Sloveniji. Pre bune, Gubec je bio kmet na imanju zloglasnog Franje Tahija. Kad je izbila buna, seljaci su izabrali Gubeca za vođu. U kratkom vremenu bune Gubec se pokazao kao sposoban organizator i nadahnjujući vođa, pa je odmah nakon smrti ušao u legendu. Vodio je seljačku vojsku u presudnoj bitki protiv plemića kod Stubičkih Toplica 9. februara 1573. Nakon što su seljaci poraženi, Gubec je uhvaćen i odveden u Zagreb. Smaknut je 15. februara, a prema legendi je javno mučen na Markovu trgu tako što je prisiljen da nosi krunu od usijanog gvožđa (kao "seljački kralj"), a zatim je rastrgnut. U romanu "Seljačka buna" Šenoa ga slika kao tipičnog predstavnika slobodarskog seljaštva, koje se odlikuje junaštvom, poštenjem i spremnošću da se odupre nasilju i tiraniji. "Trgli smo mač", kaže Gubec, "da uzmognemo slobodno disati, kao i drugi ljudi, da nam srce smije kucati slobodno po volji, da uzmognemo na svijetu slobodno nositi glavu, da ne gledamo ropski u zemlju pred čovjekom koji se rodio iz slabe utrobe kao i mi"... Šenoa je nastojao da u Gubecu prikaže njegov duboko human odnos prema ljudima. U trenutku kad saznaje da je ustanak propao, da bi spasao bar one koji su u njegovoj neposrednoj blizini, Gubec izlazi pred Alapića: "Pokloni tim Stubičanima slobodu i život, da ne ginu ludo, jer imaju žene i djecu, a za uzdarje odaću ti gdje se sakrio Matija Gubec, začetnik i glavar bune". I kad Alapić pristaje, Gubec se odaje; "Evo me, uzmi me, jer Gubec sam ja... Ajdmo, vodi me kako ti volja". Na drugoj strani je Franjo Tahi - krvnik, nasilnik i tiranin. Za njega ne postoje ni pravda ni zakon. Postoji samo njegova volja. U ovome je sačuvan njegov istorijski lik. U istorijskim dokumentima kojima se Šenoa služio za Tahija se kaže da je otimao stoku od seljaka, zahtevao da mu u gladnim godinama hrane lovačke pse i udara im na čast i obraz. Nesumnjivo, Šenoa je građanin, sa otvorenim simpatijama prema građanstvu i seljaštvu, ali on ipak nije dosledno stajao na pozicijama klasno borbenog građanina. On se često zalagao za saradnju sa plemstvom, koje je, ustvari, bilo ne samo grobar hrvatske samostalnosti, već i otvoreni protivnik radnih masa. Zašto je Šenoa hrvatsko plemstvo prikazivao u znatno blažim bojama. Odnosi između domaćeg plemstva i kmetova kod njega ne samo da su snošljivi, već su nekad i intimni. Šenoa se, ustvari, kolebao između istorijske istine i svojih uverenja o mogućnosti kompromisne saradnje sa ostacima plemstva. Iz takvog umerenog liberalizma ponikli su i neki pozitivni likovi plemića, kao što su Ambroz Gregorijanac, njegov unuk Pavao , plemić Janković i drugi.

Antigona - prepričano ovde

Ana Karenjina - prepričano ovde

Seljačka buna - prepričano ovde