tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira za osnovce

Kula

Autor: Ivo Andrić:

tabanovic.com

Književni rod: epika

Književna vrsta: pripovetka

Tema: Kako je dečak Lazar pobedio strah od nepoznatog

Ideja (poruka): Kroz strah i patnju, deca jačaju i uspevaju da se sama izbore sa svojim nevoljama i mukama. Ona tako odrastaju, a sve ono što im se na tom putu desilo, predstavlja sećanje na detinjstvo.

 

O piscu - ovde

 

Fabula

Dečak Lazar, zajedno sa svojim drugovima igrajući se u kuli, stiče važna životna iskustva; pobeđuje strah od nepoznatog i divi se devojčici koja, za razliku od njega, ne poznaje strah. Za Lazara kula je bila prilika da izbegne dosadu i pohrli u susret neobičnim doživljajima i lepoti koju igra daruje. Često je zbog tih igara u kuli bio grđen od majke, a ponekad je od oca dobijao batine. Kula je ustvari bila stara, napuštena turska barutana, koja se nalazila na kraju varoši. Bila je sva u ruševinama, zarasla spolja i iznutra u šiprag i korov. Ta okrugla građevina bila je opasna dvostrukim kamenim zidom. U toj sumračnoj kuli dečaci su se najčešće igrali rata; podeljeni na Srbe i Turke, a naoružani drvenim mačevima i štitovima i šlemovima od lima i kartona. U tim bojevima dečaci su napadali i branili se vikom, opkoljavanjem i ubijanjem koje nije bolelo. Stvarni sudari i udarci bili su izuzetak i retkost. Međutim, baš po jednom izuzetku Lazar je pamtio svoje ratovanje u kuli. U jednoj takvoj igri dečak Lazar zadobio je prave udarce. Naime, neko ga je teško i dušmanski udario više puta. Takvi udarci nisu bili svojstveni njihovim bojevima u kojima se udaralo blago i simbolično.Tu bitku doživeo je kao pravi rat, sa vlastitim ranama i bolovima. Spasli su ga drugovi, koji su oterali neprijateljskog vojnika i izvukli ga na zid. Dugo je sedeći kraj potoka, koji je proticao pored kule, hladio natekle prste. Lako je u društvu biti u mračnoj kuli, ali sam? Jednog dana, kad nikog nije bilo kraj kule, Lazar je rešio da je sam obiđe. U početku, dok je bilo svetlosti, išao je mirno, ali kad je ušao u mračne hodnike, hrabrost ga je izdala. I nehotice je potrčao i trčao je ophrvan strahom i kajanjem što se odlučio na ovaj suludi korak. Sve to nije trajalo više od dva-tri minuta, ali je izgledalo kao nepodnošljiva večnost. Teško dišući i podrhtavajući, pitao se šta je to s njim bilo. Odlučio je da ovo više nikad ne ponovi, i da o tome nikom nipošto ne priča. Lazar je upamtio još jedan prizor: kad su, igrajući se u kuli, sreli osmogodišnju devojčicu Smiljku. U vlažnom sumraku među zidovima pojavila se kao stvorenje sa drugog sveta. Nepomična, ona ih je pogledom velikih plavih očiju posmatrala bez straha. Čvrsto je stajala na bosim, izgrebanim i preplanulim nogama koje su bile punačke i teške kao u mladog šteneta. Promrmljala je nekoliko reči iz kojih se moglo razumeti da traži izgubljenu kozu. Iako u priči direktno nije rečeno, iz konteksta može se zaključiti da se Lazar divio devojčici koja je bez straha šetala po kuli. Verovatno je razmišljao o tome zašto se on plašio, a devojčica ne.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

 

Knjiga - ovde

 

 

CONTACT