tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Pričam Ti priču

Bio sam u vojsci

Autor: Petar Jokić

Odlazak u vojsku 1969.

Tog jutra, 26. novembra 1969. godini na šabačkoj željezničkoj stanici nas nekolicina regruta čekamo voz za Rumu bez rodbine, prijatelja i muzike. Ulazimo u voz pomalo setni, oprhvani mislima o budućem vojničkom životu. U Rumu smo stigli oko 10 sati, a onda smo dugo, dugo čekali voz za Vinkovce. Tamo je vlak stigao u ponoć, a regruti su dobili sat pauze za nastavak dalje. Ohrabren šljivovicom, udvaram se prekrasnoj plavuši na kiosku postaje. Možete misliti postigao sam uspeh. jer je cura posle fajronta izašla da se nađe sa mnom. Ljubili smo se životinjski. Ona mi čak dala adresu da joj pišem. Međutim, nikad se više nismo sreli. Kad smo krenuli dalje i prešli bosansku granicu, vlak se opet pretvorio u voz, ali onog čuvenog ćiru. Napolju je plakalo nebo, studena kiša balila, voz tako sporo kloparao da si slobodno mogao izaći da pišaš, pa opet da ga stigneš. Vagoni su bili puni regruta, a svud se iz pijanih grla orila pesma Muhameda Mujkanovića "Proklet da je život cijeli". Tek sledeće večeri stigli smo u Nikšić. Opet pauza. U kafani priđe mi slabo odovena konobarica i pita: "Oli šljivu ili lozu"? Opredelih se za šljivu (kad me i onako niko ne šljivi). Potom je došla vojska i sve regrute potrpala u kamione. Bilo je blizu ponoći kad smo stigli u Danilovgrad. Tamo su nas smestili u neki hangar gde smo odeveni prespavali na slami. Sutradan su nas odveli na šišanje, a onda zaprašili protiv buva i ušiju, pa pod hladne tuševe. Nakon toga dobili smo vojne uniforme. Ja sam tad, a i sad mislim da je služenje vojnog roka robija za nevino osuđene muškarce.

 

Priča o 4 kučeta

 

Dolazi jesen

 

Šabački vašar

 

Čiča Nikola

 

Milivoj i Slavka

 

Sivi asfalt i zelena trava

 

Jadranka

 

 

CONTACT