tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Revizor

Autor: Nikolaj Vasiljevič Gogolj

tabanovic.com

Književni rod: drama

Književna vrsta: komedija

Tema Priča o zaparloženosti provicijskog plemstva, činovničkoj korupciji i trgovačkoj pohlepi.

Ideja (poruka) Karaktene vrline i mane pojedinca uslovljene su društvenim prilikama. Ovde bi se mogla uklopiti ona narodna: "Riba s glave smrdi". Činjenica da se car, gledajući Revizora, veselo kihotoao, jer je poverovao da se pisac obračunava sa onim s čim on misli da se sam sa prstola bori, pokazuje da umetničko delo seže dalje nego što je toga i sam stvaralac svestan.

Vreme i mesto radnje Radnja se odvija polovinom 19-og veka u provincijskom ruskom gradiću.

Umesto predgovora

Siže za Revizora Gogolju je dao Puškin, ispričavši slučaj nekog varalice koji se u nekom provincijskom gradu predstavio kao činovnik iz prestonice i pokupio novac od lakovernih meštana. Zanimljivo je da se nešto slično dogdilo i samom Puškinu kad je 1883. godine putovao u orenburšku guberniju radi sakupljanja materijala za jedan svoj književni projekat: tamošnji gubernator je posumnjao da je pesnik revizor inkognito i na to pismom upozorio svog kolegu, Puškinovog prijatelja, koji je pesniku sve ispričao. U tim dvema anegdotama sadržana je čitava osnova zapleta Revizora. Prvobitni tekst iz 1835. u šampanim izdanjima pretrpeo je dosta izmena, da bi se u konačnoj verziji pojavio 1842.

Pred nama je klasična komična situacija sa zapletom zasnovanom na zameni ličnosti. Međutim, to je, pre svega, društvena komedija, komedija karaktera, ali i komedija situacije, pa svojom složenošću prevazilazi podele, objedinjujući u sebi razne vidove komičnog.

Neki od naših kritičara veruju da su sledbeneci Gpgolja u srpskoj književnosti: Milovan Glišić i Stevan Sremac. Ja, pak, mislim da je to Branislav Nušić sa "Gospođom ministarkom", ali i još bliže sa "Sumnjivim licem". Scena u kojoj Bopčinski i Dopčinski saopštavaju načelniku novost iz kafane neverovatno asocira na prizor iz Nušićevog "Sumnjivog lica" kad Aleksa Žunić, sreski špijun, priča da je otkrio sumnjivo lice u kafani Evropa gde je udarna vest problem sa njegovim želucem...

Šta je revizor?

Revizor je osoba koja vrši nadzor i kontrolu rada operativnih izvršilaca.

Fabula

U prvom činu predstavljen je gradonačelnik Anton Antonovič, koji na zboru viđenijih ljudi svog grada, saopštva da iz Petrograda dolazi revizor, koji treba da proveri stanje u njihovom gradu. Tom prilikom, od prvog čoveka grada doznajemo da su bolnice prljave i u njima vlada haos u svakom smislu, u sudu je, takođe, prisutno opšte rasulo, a sve zbog ljudi koji su tamo zaposleni, jer su skloni podmićivanju. Na tu boljku nije imun ni sam gradonačelnik, pa ponekad uzme mito od svojih sugrađana. Na zbor stižu blizanci Dopčinski i Bopčinski, koji saopštavaju prisutnima da je revizor već tu, u lokalnoj gostionici, u kojoj inače boravi već dve nedelje, a ime mu je Ivan Aleksandrović Hlestakov. U tom trenutku nastaje velika uznemirenost među građanima, jer shvataju da je revizor sigurno za dve nedelje koliko boravi tu, već video sav haos koji vlada u njihovom mestu.

Radnja drugog čina se odvija u gostionici, to jest, u sobi u kojoj je odseo Hlestakov sa svojim slugom, Osipom. onda saznajemo da je Hlestakov na putu iz Petrograda za Saratov svratio u ovo mesto, jer je ostao bez novca pošto se kockao. Vlasnik gostionice preti da će ga prijaviti zbog nagomilanih dugova. Međutim, u tom trenutku stiže gradonačelnik sa svim viđenijim ljudima i počinje da se razvija komična situacija, jer dolazi do klasičnog nesporazuma: sa jedne strane je Hlestakov, koji misli da je gradonačelnik zapravo došao da ga uhapsi, a sa druge strane je gradonačelnik, koji misli da je Hlestakov revizor koga očekuju. Nesporazum je zapravo zasnovan na uzajamnom strahu ova dva lika. U daljem toku radnje predstavljeni su nam gradonačelnikova žena Ana Andrejevna i njihova ćerka Marija Antovnova Hlestakov dolazi u gradonačelnikovu kuću i naizmenično se udvara i Ani i Mariji, pričajući im svoje petrogradske dogodovštine. Njih dve su oduševljene gostom, a on se sve više i više uživljava u ulogu. Polako, Hlestakovu dolaze jedan po jedan viđeniji član društva, kako bi ocrnili nekoga, a sebe odbranili. On to shvata i počinje vrlo mudro da koristi, obećavajući im da će im pomoći, ukoliko mu zauvrat daju određenu sumu novca.

Vrhunac radnje je u pretposlednjem činu komedije kad Hlestakov prosi gradonačelnikovu ćerku, a njena majka kao da ne obraća pažnju na to, jer joj je stalo samo do reči koje njoj upućuje Hlestakov, a kojima ona hrani svoju sujetu. Hlestakov odlazi, tobože obećavajući da će se vratiti, ali pre toga piše pismo jednom svom petrogradskom prijatelju, inače, novinaru. Cela porodica Antona Antonoviča ostaje tužna zbog njegovog odlaska, ali iznad svega presrećna, jer smatraju da se čitava situacija odvija u njihovu korist.

Završni, peti čin komedije je rasplet. Svi dolaze da čestitju gradonačelniku zato što će mu Hlestakov uskoro postati zet, a on sam veruje da će mu to venčanje obezbediti bolji položaj u društvu. Ubrzo stiže i upravnik pošte, donoseći pismo od Hlestakova, koje je naglas pročitano. Svi ostaju u šoku, jer je Hlestakov objasnio da on uopšte nije revizor, već običan, sitni prevarant koji je ostao bez novca, te uspešno iskoristio njihovo neznanje i naivnost, pa moglo bi se reći čak i glupost. Na kraju petog čina dolazi i pravi revizor, a ova vest zasutavlja dah prisutnima.

U završanoj sceni, koja je ista kao na početku: svi likovi su u istom položaju, pa to navodi na zaključak da Gogolj želi da čitalac posumnja da li se čitava neprijatna situacija sa Hlestakovim uopšte i dogodila.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

Likovi ovde

 

 

Contact