tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Mrtve duše

Autor: Nikolaj Vasiljevič Gogolj

tabanovic.com

Književni rod: epika

Književna vrsta: poema u prozi

Tema: Čičikljove pustolovine oko kupovine "mrtvih duša"

Ideja (poruka): Korupcija i mito su biljke tako snažnog korena da protiv njih još nije otkriven herbicid

Vreme i mesto radnje: Prva polovina 19-og veka u provinciji Rusije

Fabula

Knjiga prva

1. Čičikov

Na početku romana autor nam predstavlja Pavela Ivanoviča Čičikova, nekadašnjeg carinskog službenika. To je čovek ni lep, ni ružan; ni debeo, ni mršav; ni star, ni previše mlad. On dolazi u ruski grad NN i odseda u gostionici. Tu od konobara dozna ko su najvažniji ljudi tog mesta. Kako je vešt u komuniciranju, nije mu trebalo puno da se zbog svoje slatkorečivosti brzo uključi u novu sredinu. Druži se sa uglednim ljudima, odlazi na brojne ručkove i večere i osvaja skoro sve stanovnike. "Tu se on upozna i s jako druževnim i uljudnim vlastelinom Manilovim i s donekle naoko nezgrapnim Sobakevičem."

2. Mrtve duše

Posle nekoliko dana Čičikov odluči da poseti plemića Manilova. Ovaj ga na svom imanju dočeka radosno i ljubazno, a Čičikov uzvrati još lepše. Nakon ručka, pređu na ozbiljan razgovor. Čičikov se najpre raspita koliko je kmetova umrlo na Manilovom imanju. Naime, u to vreme, kad kmetovi umru, nigde se ne beleži, pa se u revizorskim knjigma vode kao živi, a vlasnici i dalje plaćaju dažbine za njih. Zatim, bez uvijanja, upita domaćina pošto će mu prodati mrtve kmetove po imenu i prezimenu. Manilova to tako iznenadi da ispusti lulu i skoro zaneme. Kad se pribra, upita gosta da li je to šala. Međutim, kad mu Čičikov reče da je ponuda ozbiljna, domaćin obeća da će mu "mrtve kmetove" dati besplatno, čak i platiti kupoprodajni ugovor pod uslovom da ta trgovina nije protivzakonita. To je toliko obradovalo Čičikova da je od sreće skočio kao jarac.

3. Korobočka

Od Manilova Čičikov je mislio da ode kod Sobakeviča, ali ga je pijanac Selifan odvezao u drugom pravcu. Uz grmljavinu jedva dođu u neko selo i nađu smeštaj kod stare udovice Korobočke, Nastasje Petrovne. Sledećeg jutra, uz čaj, Čičikov joj ponudi što i Manilovu. Korobočka u prvi mah iskolači oči, ali se smiri. Odbi Čičikova, pravdajući se da ne zna cenu drugih trgovaca. Međutim, kad ču da će gost od nje kupovati brašno. žitarice, mast i drugu robu, pristane da proda "mrtve duše".

4. Nozdrev

Nakon toga Čičikov ode kod Nozdreva koga je ranije sreo kod guvernera na zabavi. Nozdrev je bio gora hulja od Ćičikova: lažov, pevarant, pijanac i hvalisavac. Vraćao se sa sajma gde je izgubio na kartanju. Pozove Čičikova na svoje imanje. Čičikov se složi, misleći da će mu slomnjeni Nozdrev dati mrtve duše besplatno. Nozdrev je gosta vodio u štale i odgajivačnice, uverevajući ga da njegovi konji i psi vrede mnogo hiljada rubalja. Kad је gost počeo da govori o mrtvim dušama, stari prevaran odmah oseti da tu nešto "smrdi". Gost se naivno pravdao da je to zbog ženidbe. Međutim, bilo je teško prevariti varalicu. Nozdrev pokuša da u paketu skupo proda konja, ili kobilu, i pride rasno štene. Kad Čičikov to odbi, predloži da to reše u igri kartama. Čičikov, sumnjajući na podvalu i to odbi. Sledećeg jutra, Nozdrev predloži da se za mrtve seljake igraju dame. Čičikov se složi, ali tokom igre, Nozdrev je počeo varati. Čičikov, protestujući, prekide partiju. Nozdrev je insistirao da se partija mora završiti, pa pozove svoja dva stasita kmeta i naredi im da prebiju gosta. Cičikov u zadnjem trenutku uspe da pobegne, zahvaljujući kapetanu policije koji je baš u tom trenutku Nozdrevu doneo sudski poziv, jer je u pijanom stanju štapvima istukao plemića Maksimova.

5. Sobakevič

Bežeći od Nozdreva, Čičikov konačno stiže na imanje Sobakeviča. Za razliku od drugih, praktični Sobakevič, uopšte nije bio iznenađen zahtevom Čičikova da kupuje mrtve duše. Međutim, istako je viskoku cenu 100 rubalja po duši, objašnjavajući da su njegovi seljaci, iako mrtvi, poseban proizvod, jer su bili odlični majstori i radnici. Čičikov se nasmejao takvom argumentu, pa je Sobakevič posle duge pauze, snizio cenu na dve i po rublje po duši. U daljem razgovoru Sobakevič reče da nedaleko od njega živi veleposednik Pljuškin vlasnik više od hiljadu seljaka, koji umiru kao muve.

6. Pljuškin

Pljuškinovo imanje i kuća bili su zarasli u korov. U dvorištu Čičikov spazi jednu spodobu, ali u prvi mah nije mogao razabrati da li je muško ili žensko. Kad ga taj odrpanko uvede u kuću, vide još veći nered. Zatim se još više iznenadi kad saznade da je to gospodar imanja i vlasnik hiljadu ketova - Pljuškin. Domaćin je nekad bio oženjen, imao porodicu i ugled. Kad mu žena umre, on posta nemaran i škrt. Svoje imanje pretvori u smetlište. Jedna mu ćerka umre, drugu, koja se udala mimo njegove volje i sina što je otišao u oficire, bez njegovog blagoslova - razbaštini. U susretu sa Čičikovim na prvi pogled nije mogao verovati da je neko normalan spreman dati novac za mrtve kmetove. Međutim, kad ovaj izvadi "živ" novac, sklopiše ugovor. Od Pljuškina Čičkov kupi 120 mrtvih duša i 78 begunaca na obostrano zadovoljstvo.

7. Registracija

Vrativši se u provincijski gradić NN, Čičikov sam napisa ugovore o kupoprodaji kmetova da ne bi trošio i za to novac. Dok gleda spisak oko 400 mrtvih duša i begunaca, on sa njima razgovara kao da su živi i prisutni. Najzad se spremi da ode u ured i overi ugovore. U putu prema uredu sretne Manilova i s njim se stane ljubiti. Obojica razdragni stignu u sud. Kad tamo Sobakevič. Manilov i Sobakevič stigli su sami potpisati ugovore, dok su preostali prodavaci delovali preko agenata. Ne znajući da su svi seljaci koje je kupio Čičikov bili mrtvi, predsednik veća je pitao koju zemlju planira smiriti. Čičikov je lagao o svojoj navodnoj imovini u provinciji Herson. Da bi "overili" kupovinu, svi su otišli kod šefa policije, koji je među gradskim ocima bio poznat kao čudotvorac: samo je morao da trepne, prolazeći ribljom pijacom ili podrumom, a trgovci sami su nosili užinu. Na gozbi Sobakevič se naročito pokazao: dok su drugi gosti pili, on je tajno za četvrt sata do kostiju obrstio ogromnu jesetru. Na kraju Čičikov se doveze u gostionicu o državnom trošku i prepusti se sanjarenju o ženidbi.

8. Heroj ili nitkov

Čičikov je kupio mrtve duše na papiru. Međutim, mnogi u gradu su mislili da su seljaci živi, pa se počeše sekirati kako će Čičikov toliki broj seljaka preseliti na posed u južne krajeve. Jedni su ga već sažaljevali, jer nijedan plemić ne prodaje dobre kmetove, nego probisvete i lenjove. Drugi su, pak, tvrdili da će on uz podršku vlasti i dobrg upavnika i takav ološ dovesti u red. Neki ga počeše savetovati i nuditi pomoć. Čičikov prihvati sve savete, jedino odlučno odbi da koristi stražu. Jasno: šta će mu straža za mrtve duše. Ta naklapanja izrodiše još jednu vest - da je Čičikov milioner. Kad puče taj glas, dame ga počeše gledati čežnjivim očima. Njegov fizički izgled ode u drugu stranu, a zasija reč MILIONER. Prema mišljenju dama grada NN postao je pravi heroj. Na raskošnom balu kod guvernera u centru pažnje je Čičikov. Dame su ga okruživale ili se otimale da sednu na najbližu stolicu do njega. On je hvalio sve dame. Međutim, do kraja bala je fasciniran pogledom mlađe, šesnaestogodišnje ćerke guvernera. Znaci strasti koji su se rasplamsali u njemu ne promakoše očima drugih dama. Na kraju bala dođe nevolja. U sobu uđe pijan Nozdrev. Stade pred Čičikova i uz smeh glasno ga upita da li je kupio puno mrtvih duša. Među prisutnima zavlada zbunjenost iako još niko nije ništa svhatio, a Čičikov pobeže s bala. U međuvremenu gospođa Korobočka tri noći nije spavala, pa se uputi u grad da proveri nije li jeftino prodala mrtve duše.

9. Ko je Čičikov?

U početku su reči Nozdreva smatrane pijanim delirijem. Međutim, ubrzo je vest da Čičikov kupuje mrtve duše potvrdila Korobočka koja je stigla u grad. Tu vest analiziraju dve dame Sofja Ivanovna i Ana Grigorjevna, ali se ne slažu s kojim ciljem Čičikov kupuje mrtve duše. Ana je ubeđena da on tako hoće da osvoji guvernerovu kćer, pa iz ljubomore stanu ogovarati devojku. Kad u sobu uđe državni tužilac, dame mu ispričaše sve o Čičikovim mrtvim dušama i, navodnoj, nameri da otme guvernerovu kćer. Za razliku od žena, muškarci Čičikovu kupovinu mrtvih duša drukčije tumače. Posumnjaše da je Čičikov možda poslat da ispita propuste u službi i nerazjašene smrti u poslednje vreme. Zbunjenost se poveća kad doznaše da je guverner primio dva spisa o sumnjivim licima koja se nalaze u njihovom mestu (motiv kao u Nušićevoj komediji). Jedan falsifikuje novac, a drugi je opasni pljačkaš. Naravno, niko od njih ne posumnja da se iza tog opisa možda krije Čičikov, jer su ga poznavali kao dorbog i poštenog čoveka. Međutim, crv sumnje poče da im nagriza um.

10. Čičikova bije loš glas

Gradski oci se okupe na sastanak sa šefom policije da utvrde ko je Čičikov. Jedni su smatrali da je Čičikov falsifikator novca. Drugi su verovali da je prerušeni istražitelj, a treći da je ubojica. Odjednom poštar uzvikne: - Znate ko je on? Svi slegnu ramenima, a poštar objasni da je to kapetan Kopjejkin. Niko, pak, od prisutnih nije znao ko je Kopjejkin.

Priča o kapetanu Kopjejkin

Posle rata 12-e ovaj vojni invalid bez desne ruke i jedne noge uputi se u Petrograd tražiti pomoć. Posle dugog čekanja primi ga poglavar i reče: - Dođi sutra. Nakon tri-četiri dana ode on opet, a starešina mu odgovori da mu sad ne može pomoći, nego da čeka ministra, ali mu ponudi nešto sitniša kao milostinju. Dan-dva iza toga dođe Kopjejkin ponovo kod poglavnika i reče da se ne zadovoljava milostinjom, nego bi hteo živeti tako da ne oskudeva u jelu i piću, a ovaj ljutito mu odgovori: - Ako nećeš da čekaš, onda se sam snalazi. Kopjejkin se snašao tako što je formirao bandu razbojnika u šumama Rjažana. Prisutni primetiše da Kopjejkin za razliku od Čičikova nema ruku i nogu.

U daljoj polemici oko Čičikova, neki posumnjaše da je Čičikov prerušeni Napoleon, jer liči po visini i debljini. Napokon shvate da su preterali u mašatariji, te pozovui Nozdreva, setivši se, da je on prvi govorio o mrtvim dušama. Ovaj lažov odmah potvrdi sve tačke optužnice. Reče da je Čičikov ranije držao dva miliona lažnog novca i da je čak uspeo da ih skloni pre dolaska policije. Prema Nozdrevom iskazu Čičikov je stvarno planirao otmicu guvernerove kćeri, nabavio konje na svim stanicama i podmitio svešetenika za venčanje. Vrativši se kući, državni tužilac od silnog razmišljanja naprasno umre. Čičikov, pak, o tome ništa nije znao, jer zbog prehlade nije izlazio iz sobe. Kad ozdravi, spremi se i pođe kod guvernera, ali mu tamo vratar saopšti da mu je ulaz zabranjen. Slično je bilo i kod drugih viđenijih ljudi. Svi su ga izbegavali. Jedino mu Nozdrev u znak "prijateljstva" ponudi pomoć oko otmice devojke. Čičikov se nije mogao načuditi takvom obrtu, pa odluči da ranom zorom napusti grad

11. Čičikov izbliza

Zbog nepotkovanih konja i popravke na kočiji Čičikov beg bi odložen na nekoliko sati. Napokon siluete grada NN ostadoše za njim. Dok on dremucka, Gogolj nam ga izbliza slika. Roditelji su mu bili plemići, ali vrlo siromašni. Iz sela odveden je u grad da uči školu. Iako nije bio talentovan za nauku, učiteljima se dodvoravao; družio se sa bogatim dečacima i iskorišćavao ih na razne načine. Još tad je raznim smicalicama punio kesu kopejkama i rubljama. Žudnja da se od siromaha preobrazi u bogataša - glavna je njegova osobina. Kad je završio školu, otac mu umre. Čičikov proda skromnu imovinu i nađe neku bednu službu. Njegov starešina bio je pravi namćor. Međutim, Čičikov nađe put do njegovog kamenog srca. Prvo mu se poče dodvoaravti sitnim znacima: oštrio mu pera, čisto stol i slično, a odna doznade da starešina ima ružnu vremešnu neudatu kćer. Koristio je svaku priliku da joj da znak da je zainteresovan za nju. Uspeh nije izostao; pređe na stan kod starešine, koga poče zvati tatica. Kad mu budući tast sredi da ga prime za starešinu u drugom mestu, Čičikov diže ruke od ružne devojke, a njen otac tek tad shavti da je prevaren. Kroz laži i licemerje Čičikov je dva puta došao do istaknutih položaja. Prvi put je oplkačkao novac namenjen javnoj gradnji, a sa mesta carinskog činovnika postao pokrovitelj krijumčara. Tad se jedva spasio robije. Kao sudski pravobranitelj dođe na ideju da bi bilo unosno kupovati mrtve duše. Oni jesu mrtvi na papiru, ali kao hipoteka (jemstvo) za kredit vrede isto kao da su živi.

Druga knjiga

1. Andrej Ivanovič Tjentjetnjikov

Taj plemić nije bio loš čovek, nego naprosto danguba. "Tjentjetnjikov je pripadao porodici onih ljudi kojih u Rusiji ne nestaje, te su se nekada zvali: truntavci, ležaci, mrtvopuhala..." Posedovao je veliko imanje, ali u neredu. Jednog dana kod njega dođe Ćičikov. Prostudira situaciju i reče Andreju da mu nedostaje žena. Ovaj mu u poverenju ispriča kako se zaljubio u kćer generala Betriščeva, a stvar je propala zbog nesuglasica u ophođenju. Čičikov predloži da ode do generala i reši problem.

2. Čičikov uzima mrtve duše od generala

Čičikov izgladi spor generala sa Andrejem. Istovremeno, lažima uspe da od generala dobije mrtve duše. Naime, on generalu ispriča da, navodno, ima starog strica koji hoće da mu da u nasledstvo svoje imanje pod uslovom da kupi 300 kmetova. Zato general odobrava prevaru sa mrtvim dušama, smatrajući da je Čičikov stric glupan.

3. Pukovnik Koškarjov

Dva dana pre nego će sresti pukovnika Koškarjova Čičikov se sa Konstantinom Fjodorovič Kostanžoglom gostio ribljim specijaliteima kod Pjotra Petroviča Pjetuhina. Tamo najzad sretne pukovnika. Hteo je uz njegovu pomoć ozakoniti mrtve duše, ali ga razočara negativan službeni odgovor.

4. Čičikov kupuje Hlobujevljevo imanje

Sutradan Ćičikova obuze radost. Kostanžoglo mu dao hiljadarku bez kamate i jemstva. Još se ponudio da s njim pođe do plemića Hlobujeva. Od njega Čičikov, posle cenkanja, kupi zaputšeno imanje sa 100 kmetova od kojih je polovina bila među mrtvim za 35.000. Bilo kako bilo, više nije uobraženi, nego istininsi vlasnik imanja. Poče maštati šta sve može i kavku korist od toga izvući.

5. Čičikova stižu gresi

Čičikov upada u nevolju jer su otkrivene sve malverzacije oko mrtvih duša i krivotvorenja testamenta. Kuka i ljubi noge knezu da je to sve učinio po đavoljevom nalogu. Knez je neumoljiv i Čičikov završava u zatvoru. U posetu mu dolazo lokalni bogataš Murazov, koji ga sažaljeva, ali ističe da mu teško može pomoći. Na kraju mu saopšti da će učiniti sve, a da će zato morati platiti 30.000. Čičikov se prvo kudi kako nema novca, ali mu Murazov reče da će mu novac biti vraćen. Oslobiđen Čičikov seda u koćiju i ljubazno se ophodi prema Selifanu i Petruški. Autor na kraju između ostalog poručuje: "Nepošteni posao primanja mita postao je prekom potrebom čak i onakvim ljudima koji nisu stvoreni da budu nepošteni."

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

 

Revizor ovde

Contact