tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Epska narodna poezija

Ženidba Maksima Crnojevića

Autor: Starac Milija

Književni rod: epika

Književna vrsta: epska pesma

Tema: Ženidba Maksima Crnojevića

Ideja (poruka): Traži gljiva oko svojih njiva

Fabula

Ivo Crnojević odlazi u Mletke da prosi devojku za svog sina Maksima. Bogati crnogorski vojvoda lepo je dočekan u Latinima. Dužd mu na neviđeno obećava ćerku lepoticu. Ivu, međutim, đavo nagna da bespotrebno hvali lepotu svoga sina.

Neće biti ljepšega junaka

O mojijeh hiljadu svatova

Ni u tvojih hiljadu Latina

Od Maksima od mojega sina.

Dužd prihvata izazov; milo mu je što će imati takvog zeta, bogato će njega nagraditi. Međutim, dok je Ivo bio u tuđini, neka žbolest unakazila je lice njegovog sina da ga ružnijeh nema u hiljade. Ivo je razočaran i odlaže svadbu za devet godina. Dužd ga u pismu opominje. Ivo je u nedoumici šta da radi: da otkaže veridbu ili da ide po devojku, boji se kako će njegov prijatelj reagovati kad vidi Maksima. Ipak je odlučio da ide, ali boji se kavge i u svatove zove skoro celu Crnu Goru. Sestrić Jovan-kapetane, budući dever, ga upozorava da ostavlja zemlju bez zaštite od Turaka. Još mu pripoveda ružan san (čest motiv epskih pesaama). Ivo grdi nećaka.

Da bi odgnao sve nedaće Ivo sklapa ugovor sa Milošem Obrenbegovićem, kom lepote u svatovima nema, da pred Latinima glumi mladoženju. Miloš se slaže pod uslovom da uzme sve darove namenjene mladoženji. Ivo daje reč, još mu obečava da će ga mimo toga bogato nagraditi.

U početku sve ide po planu. Latini su se uverili u lepotu mladoženje. Darivaju ga silnim skupocenim darovima od kojih posebnu pažnju privlači košulja zatom izvezena. Svatovi se srećno vraćaju, ali glavni zeplet nastaje kad Ivo svoju snahu obavesti da mladoženja nije Miloš nego Maksim. Devojka je razumna:

"Mio svekre, Crnojević-Ivo,

Maksimu si sreću izgubio,

kako s' drugog zetom učinio.

Rašta, svekre, da od Boga nađeš?

Ako su ga kraste ištetile,

ko je mudar i ko je pametan,

tome, svekre, valja razumjeti,

i svak može muke dopanuti;

ako su ga kraste našarale,

zdrave su mu oči obadvije,

srce mu je baš koje je bilo;

ako l' si se, svekre, prepanuo,

đe je Maksim još tanko dijete,

njega čekah za devet godina,

njega čekah u babovu dvoru,

i još bih ga za devet čekala

u Žabljaku, u vašemu gradu,

nikom ne bih obraz zastidila,

ni ja rodu, ni ja domu mome.

Latinka devojka spremna je sve da oprosti, ali ne da zlatnu košulju, koju je tri godine vezla za svog budućeg muža; Miloš Obrebegović hoće sve darove da vrati. ali ne i zlatnu košulju. Devojka baš na tome insistira.

Ona doziva svog budućeg muža Maksima, koji je već pun srdžbe. On dolazi i kopljem ubja Miloša. Svadba se pretvara u brato-ubilački pokolj. Maksim sa izabranom nevestom ide k domu svome, a njegov otac Ivan obilazi krvavo polje; nalazi teško ranjenog sestrica Jovana koji ujaku Ivu progovara:

"Moj ujače, Crnojević-Ivo,

čim si mi se tako ponesao:

ili snahom, ili svatovima,

il' gospodskim darom prijateljskim,

te ne pitaš nesretna sestrića,

jesu li mu rane dosadile?'

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

 

CONTACT