![]() ![]() Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove | |
---|---|
LektiraJasikaAutor: Milan Rakić Književni rod: lirika Književna vrsta: misaona pesma Analiza pesmeRakićeva trepetiljka je doživljena u bolesničkoj sobi sanatorijuma u Neju kroz čiji je prozor, pred smrt, pesnik posmatrao podrhtavanje jasike. Činilo mu se da je čitav svet na izdisaju. Svaki konkretan motiv pesme ima svoju funkciju u stvaranju tužne, beznadežne atmosfere. Na omorini u mrtvoj tromosti izjednačili su se ljudi, zveri i bilje. Nebo je sivo, vlažna izmaglica pokriva vidik. Doživljavajući je kao meko tkivo, pesnik je poistovećuje sa bolešću koja je zatvorila sve pravce njegovog puta. Tako sve čulne pojedinosti dobijaju duhovni odjek. Pesnikovu pažnju je privuklo nad krovovima nebo sivo. Položaj za postelju vezanog čoveka nudi taj vidik. Pod tim nebom naslućujemo očajnog čoveka. Tada njegov pogled zapinje za jasiku, i to u momentu kad sve se mrtvo čini. Dok je imenuje, on kao da nije siguran, a onda, uverivši se u njene nežne treptaje, ponavlja: Jasika jedna tek treperi. Potpuno je okupiran njome. Kontrast omogućuje snažan efekat: bolesna atmosfera opšteg mrtvila i treperenje tanke jasike u visini. Tajanstvenim i svetlucavim treptajima jasika se otima od opšte obamrlosti. Poput mnoštva ogledalaca njeni listići bljeskaju. Odudara od okoline i svojom visinom koja se čini strelovitom zbog njene vitkosti. Rakić se poistovećuje sa jasikom, koja uprkos neprlikama, treperenjem lišća, kao znakom života, odoleva i prkosi umiranju.Jasika
Nebo sivo i persifikovana vlažna izmaglica isprečili su se na putu života lirskog subjekta. Sivilo i magluština guše i zdravog čoveka, jer asociraju na umiranje.
Jasika je izrasla u poetski simbol. Pesnik je podstiče: Treperi samo, o jasiko, očigledno u sve jačem nastojanju da se s njome identifikuje. Apostrofirajući je, kao da i sam želi da zatreperi i životnim impulsima se suprotstavi pretnji smrti. Opčinjen trepetljikom pesnik razmišlja o svom životu i jadima koji su stigli sa bolešću.
Dok u pesmi Dolap Rakić kuka nad sudbinom vranca, kao svojoj, ovde se jasici divi, i obraća joj se (stilska figura apostrof) s porukom da istraje.
Opčinjen trepetljikom pesnik razmišlja o svom životu i jadima koji su stigli sa bolešću. Na bolove sam davno sviko. Sluti skoru smrt i zato s tugom gleda na jasiku, ali i sa čežnjom, jer se u njemu probudio nagon, iskonska ljubav prema životu.
Jasika je postala ekspresivni ekvivalent za život, večan i neuništiv, jači od smrti i od boga. U nju je projektovao tajnu života, volju da se u životu održi makar nitima tanjim od paukovih. Jasika treperi po nekom nerazumljivom, tamnom nagonu. Treperenje takvog nagona osetio je i pesnik u svojoj duši. Potvrdilo se da je život pobednik večni, uvek čio. Desetak dana posle ove pesme Milan Rakić je umro. Jasika je dokaz pesnikove ljubavi, snažne i grčevite privrženosti za život.
VersifikacijaDužina stiha ove pesme - deveterac (devet slogova); strofa katren (četiri stiha); rima - ukrštena (rimuju se prvi i treći, drugi i četvrti).Analizirao: Petar Jokić, nastavnikO piscuMilan Rakić je rođen 30. septembra 1876. godine u Beogradu. Osnovu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a pravni fakultet u Parizu. Po povratku u Srbiju oženio se i zaposlio kao pisar u Ministarstvu inostranih dela 1904. godine. Umro je u Zagrebu 30. juna 1938. godine. U njegovu čast ustanovljena je pesnička nagrada Milan Rakić koju dodeljuje Udruženje književnika Srbije. |
![]() Milan RakićDolap - ovde
|
CONTACT |