tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Pričam Ti priču

Divna

Autor: Petar Jokić

Polovinom prošlog veka imućna seoska porodica Vasić u Posavotamnavi dobi novog člana. Pobožni otac Miloje zahavli se Bogu. - Dobro je, reče, dva sina i dve kćeri, kud ćeš lepše. Novorođenčetu kum dade ime Divna. Okupirani teškim seljačkim poslom od jutra do mraka, roditelji tek treće godine zapaziše da Divna hramlje. Doktori konstatovaše da je detetu leva noga kraća za nepuna dva centimetra, a roditelji se pomiriše sa tim.

Divna nije bila svesna svoje mane. Živahna i vesela, igrala se sa jaganjcima, pilićima i mačićima, jer na puškomet nije bilo druge dece. Najstaij sin Vasića ode u Šabac da uči za trgovca; mlađi barat i sestra ostadoše kod kuće da pomažu roditeljima. U proleće bi čuvali ovce na velikoj livadi, okruženoj listopadnim šumarcima. Početkom leta beru maline, a onda stigne šljiva od koje ne mogu glavu da dignu. U onim retkim tenucima, u predahu od posla, sa Divnom idu na obližnji potočić i prave male vodenice od stare kukuruzovine. Divna se neopisivo radovala. Uveče krišom bi je odveli u "zabranjenu sobu". Tu je stajao sto kod malog prozora. Na stolu su ležale slušalice od detektora. Prvi put kad su maloj Divni stavili slušalice, dete se trže, ali ih ne skide, jer iz njih je dopirala neka prijatna simfonijska muzika. Međutim, kad dete pođe u školu, đaci je počeše zadirkivati i nadenuše joj ime Ćopava. Devojčica prvi put u životu spozna gorku istinu da je drukčija i poče da pati. Često bi uzimala ogledalo i u njemu videla lepo lice ukrašeno dugom kestenjastom kosom i plavim očima. Trenutak zadovoljstva, pokvarila bi činjenica da hramlje. Svaki dan pred polazak u školu bila je u suzama. - Neću u školu, tamo mi se svi rugaju. Otac njen se na karju rasrdi i ode u školu. Učiteljica ga je pažljivo slušala i obećala da se to neće ponoviti. I zaista, u razredu više niko nije smeo da izgovori reč "Ćopava", ali sa Divnom se niko nije hteo družiti. Devojčica je završila osnovnu školu sa odličnim uspehom, ali je odbila da ide u srednju školu. Otac se s tim pomiro, jer srednja škola nije obavezna. Jedan rođak se dosetio da bi Divna mogla normalno da hoda ako bi nosila levu cipelicu sa štiklom, a desnu bez štikle. Na opšte iznenađenje i oduševljenje u porodici Vasić ovo je donelo pozitivan rezultat. Međutim, u selu gde je živela, odnos prema Divni nije se promenio. Kad je napunila 18 godina, krišom od roditelja izvadila je pasoš i na opšte iznenađenje otišla u Holandiju. Zaposlila se u čuvenoj fabrici "Filips". Posao fizički nije bio težak. Sedela je ipred trake i jedini joj je bio zadatak da opornik R22 i kondezator C11 ubode na obeleženo mesto u elektronskoj ploči osam sati dnevno. Posle godinu dana počela je da halucinira. Kad bi došla u stan, u korpi za voće umesto banana, krušaka i jabuka, videla je žute otpornike i plave kondezatore. Još je gore bilo kad bi legla da spava, umorni mozak je neprestalno emitovao blješavu sliku otprnika i kondezatora na elektronskoj ploči. Napokon je otišla lekaru i on joj je savetao da promeni posao. Posle toga našla je posao u fabrici trikotaže, a za šivaćom mašinom njen zadatak je bio da prišije levi rukav. U početku nije bilo problema, dobro je zarađivala. Tako je i kući pisala. Ali posle dve godine, ona opet poče budna da sanja sliku levog rukava uz dosadni zvuk šivaće mašine: zvrrrr, zvrrr. Ovog puta nije išla kod doktora. Sa dobrom ušteđevinom i "besnim" automobilom vrati se u rodno selo. Udala se za jednog seljačkog sina. Žive srećno i zadovoljnao. Imaju dvoje dece: ćerku i sina. Nedeljom odu na obližnji potočić u svojoj njivi okruženoj šumarkom i slušaju cvrkut ptica dok se deca igraju, praveći vodenice od kukurozovine.

Radivoj

 

Milivoj i Slavka

 

Jadranka

 

Lafonten

 

Čiča Nikola

 

 

CONTACT