tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

Ćorkan i Švabica

tabanovic.com

Autor: Ivo Andrić:

Književni rod: epika

Književna vrsta: pripovetka

Tema: Ćorkan se zaljubio - cela kasaba pati

Ideja (poruka): Običan normalan svet sklon je da kroz postupke ludaka razvali okove društvenih normi koje je sam sebi nametnuo.

Mesto i vreme radnje: Neimenovana bosanska kasaba početkom 20-og veka

O piscu - obde!

Fabula:

Radnja počinje dolaskom cirkusa u jednu bosansku kasabu (gradić). Kao kad oveći kamen bacite u sluzavu žabokrečinu bare, dosadna svakodnevnica meštana odjednom proključa do usijanja. Ljudi različitih vera, nacije i imena ujedinjuju se u užitku što im pruža cirkus. Prvih dana glavna opsesija bilo je gađanje limenih meta iz pušaka. Najčešće streljana je meta koja, kad se pogodi, izbaci nagu belu devojku od lima. Zbog te zabave i viđenije gazde su ostavljale dućane i magaze, a šegrti dobijali batine kad bi ih zvali da dođu zbog važnog posla natrag. Ubrzo, međutim, strast od puškaranja prešla je na divljenje mladoj igračici tuđinci, koja hoda po žici: "U kratkoj suknji i crnim dugim čarapama sve do kukova, mašući malim crvenim amrelom, ona prelazi ceo cirkus po zategnutoj žici, klizeći čas na jednoj nozi, čas na obje. Svi gledaju otvorenih usta i zadivljeni dok im u raširenim očima igra svjetlost." Prvi koji je igračicu video i o njoj počeo govoriti bio je Ćorkan, sin Ciganke i nekog Anadolca. Ćorkan, glavni lik ove pripovetke, tipičan je primerak ljudskog bića što ga ima svako selo, ili omanja varoš, a služi za podsmeh i sprdnju meštanima i uz to obavlja najprljavije poslove; "nesrećan bastard, on je bio i hamal i sluga i pomalo budala cele kasabe. On je na svim svadbama i svečanostima oblačio nekakve crvene i zelene dronjke i veliku kapu sa lisičijim repom, i igrao i pio, kao čauš do nesvjesti." Ćorkan, ipak, nije bio budala, jer je svestan sebe i svog nesrećnog položaja u društvenoj zajednici. Kad se nerealno, ne mareći za stvarnost, zaljubio u igračicu Švabicu, on sebe "vidi" onako kakav bi trebalo da jeste: kao što dete sanja da bude supermen ili glasoviti fudbaler ili glumac... Švabica, izvor muških uzdaha, samo svojom pojavom na zategnutoj žici, bez ijedne reči, pleni muška srca, a žene i odrasle devojke nagoni na jadikovke. U začmaloj i tradicionalnoj sredini s početka dvadesetog veka njene duge noge u crnim čarapama i kratka suknja prava su noćna mora za  žene kasabe umotane u duge haljine i džakaste dimije. Ali, Švabica postaje i briga vlasti pošto se narod izobičajio i opijanio ne samo rakijom, nego i pustim snovima o drukčijem, lepšem i podnošljivijem životu. Zato vlast čini jedini moguć potez ka otrežnjenju naroda: zabranjuje dalji rad cirkusa. Zbog te odluke tužan je sav muški svet kasabe, i stari, i mladi, i bogati i siromasi, a najviše Ćorkan. Dan posle predstojnikove zabrane Ćorkan kraj reke pravi kolibu i peče jagnje. Dolaze gazde: Avdaga Sarač, Stanoje i Kosta Mutapčija, Pašo kasapin, a tu je i Ciganin Sumbo da svirkom začini sevdah. Mezete i piju: "Ćorkan sjedi nepomičan. Ukočilo ga je, pa zalud pjeva i pije kad bez prestanka drhti i čuje sam sebe, i kako mu glas pišti u ušima kao bol." Pošto se u neko doba ugasi vatra, a na nebu javiše zvezde, veselo-tužna družina krene u varoš. Tamo im se pridruži još meraklija, zadirkuju Ćorkana kako mu ode Švabica, a odista i njima je žao. Kad rakija učini svoje, skupina "veseljaka" dođe do zatvorenog cirkusa. Budi direktora i traži Švabicu da im igra. Gazda im obeća, ali umesto igračice - dovede žandarme. Ovi sve odvedu u zatvor. Sutradan gazde plate veliku globu, a Ćorkan izvuče deblji kraj pošto ga je Ibrahim Čauš tukao volujskom žilom natopljenom u sirće dok nije pao u nesvest. Nekoliko dana potom Ćorkan se oporavio od batina i Švabice, te se vratio uobičajenom načinu življenja, ne obraćajući pažnju na usputna dobacivanja zajedljivih sugrađana.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

Ćorkan i Švabica - likovi ovde

 

 

CONTACT