TABANOVIĆ

lektira, gramatika i testovi

Pesame o oslobođenju Srbije:

Boj na Mišaru

Pesme ovog ciklusa bitno se razlikuju od narodnih pesama starijih vremena; pre svega jer dosta verno slikaju istorijska zbivanja, ali i po tome što se tvorac najvrednijih i najlepših zna. To je slepi guslar Filip Višnjić, svedok i učesnik događaja koji je još za vreme bitke osluškivao pokliče na bojnom polju i uz gusle pevao. U pesmi Boj na Mišaru opevana je prva velika pobeda srpske vojske u Prvom srpskom ustanku. Svedok zbivanja Višnjić u uvodnim stihovima šalje vesti o ishodu bitke poraženom taboru po simboličnim glasnicima nesreće vranim gavranovima. To su iste one ptice što su majki Jugovića donele Damnjanovu ruku, izveštavajući o porazu srpske vojske na Kosovu polju. Krug se zatvara porazom turske vojske.

Polećela dva vrana gavrana

Sa Mišara, polja širokoga,

A od Šapca, grada bijeloga,

Krvavijeh kljuna do očiju,

I krvavih nogu do koljena.

Prelećeše svu bogatu Mačvu,

Valovitu Drinu prebrodiše,

I čestitu Bosnu prejezdiše,

Te padoše na krajinu ljutu,

Baš u Vakup, prokletu palanku,

A na kulu Kulin-kapetana;

Kako pa'še, oba zagraktaše.

Tu izlazi kada Kulinova,

Izlazila, te je govorila:

Za razliku od majke Jugovića, koja nemo, stojički prihvata zlu sudbinu, žena Kulin-kapetana čak i od "vranih gavranova" očekuje lepe vesti.

Ja dva vrana, dva po bogu brata!

Jeste l' skoro od donje krajine,

Od Mišara, polja širokoga,

A od Šapca, grada bijeloga?

Jeste l' vid'li mlogu tursku vojsku

Oko Šapca, grada bijeloga,

I u vojsci turske poglavice?

Jeste l' vid'li moga gospodara,

Gospodara Kulin-kapetana,

Koj' je glava nad sto hiljad' vojske,

I koji se caru zarekao

Da ć' Srbiju zemlju umiriti

I od raje pokupit harače:

Da će Crnog Đorđa uvatiti

I živa ga caru opremiti;

I da ć' isjeć srpske poglavice,

Koj' su kavgu najpre zametnuli?

U liku kapetanovice naglašena je zločinačka surovost okupatora, što se najbolje vidi iz sledećih stihova:

Je li Đorđa caru opravio?

Je l' Jakova na kolac nabio?

Je li Luku živa ogulio?

Je l' Cincara na vatri ispek'o?

Je l' Čupića sabljom posjekao?

Je l' Miloša s konjma istrgao?

Je l' Srbiju zemlju umirio?

Ide li mi Kulin kapetane?

Vodi l' vojsku od Bosne ponosne?

Ide li mi, hoće l' skoro doći?

U daljem toku, želje Kulinove kade ilustruju odnos robovlasnik - rob:

Ne goni li mačvanskijeh krava?

Ne vodi li srpskijeh robinja,

Koje bi me vjerno poslužile?

Kaž'te mene kad će Kulin doći?

Kad će doći, da se njemu nadam?"

Gavranovi Kulinovoj ljubi saopštavaju gorku istinu:

Al' besjede dvije tice vrane:

"Oj gospođo, Kulinova ljubo,

Radi bismo dobre kazat glase,

Ne možemo, već kakono jeste:

Mi smo skoro od donje krajine

A od Šapca, grada bijeloga,

Sa Mišara, polja širokoga;

Viđeli smo mlogu tursku vojsku

Oko Šapca, grada bijeloga,

I u vojsci turske poglavice,

I vid'li smo tvoga gospodara,

Gospodara Kulin-kapetana,

I vid'li smo Crnoga Đorđija

U Mišaru, polju širokome;

U Đorđija petn'est hiljad' Srba,

A u tvoga Kulin-kapetana,

U njeg' beše sto hiljad' Turaka.

Tu smo bili, očima gledali,

Kad se dvije udariše vojske

U Mišaru, polju širokome,

Jedno srpska, a drugo je turska;

Pred turskom je Kulin-kapetane,

A pred srpskom Petroviću Đorđe;

S njim pogibe tridest hiljad' Turak';

Izgiboše turske poglavice,

Po izboru bolji od boljega,

Od čestite Bosne kamenite;

Niti ide Kulin kapetane,

Niti ide, niti će ti doći,

Nit' se nadaj, niti ga pogledaj,

I na kraju poruka Kulinovoj ljubi i drugim agresorima:

Rani sina, pak šalji na vojsku:

Srbija se umirit ne može."

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

Epsko ponavljanje:

Oko Šapca, grada bijeloga

Sa (od) Mišara, polja širokoga

Epiteti:

polja širokoga, gada bijeloga, krvavijeh kljuna, bogatu Mačvu, valovitu Drinu, čestitu Bosnu, krajinu ljutu, prokletu palanku, donje krajine, Bosne ponosne

Početak bune protiv dahija - ovde

 

Stilske figure

 

 

 

 

CONTACT