Najlepše ljubavne pesmeIskrena pesma
Autor: Milan RakićO sklopi usne, ne govori, ćuti, ostavi dušu, nek’ spokojno sneva dok kraj nas lišće na drveću žuti,
i laste lete put toplih krajeva. O sklopi usne, ne miči se, ćuti! Ostavi misli, nek’ se bujno roje, i reč nek’
tvoja ničim ne pomuti bezmerno silne osećaje moje. Ćuti, i pusti da sad žile moje zabrekću novim zanosnim životom,
da zaboravim da smo tu nas dvoje, pred veličanstvom prirode! A potom, Kad prođe sve, i malaksalo telo ponovo padne
u običnu čamu, i život nov, i nadahnuće celo, nečujno, tiho, potone u tamu- Ja ću ti, draga, opet reći tada
otužnu pesmu o ljubavi, kako čeznem i stradam i ljubim te, mada u tom trenutku ne osećam tako… A ti ćeš, bedna ženo,
kao vazda, slušati rado ove reči lažne, i zahvalićeš Bogu što te sazda, i oči će ti biti suzom vlažne. I
gledajući, vrh zaspalih njiva, kako se spušta nema polutama, ti nećeš znati šta u meni biva, da ja u tebi volim sebe sama,
I moju ljubav naspram tebe, kad me obuzme celog silom koju ima, i svaki živac rastrese i nadme i osećaji navale
k’o plima! Za taj trenutak života i milja, kad zatreperi cela moja snaga, neka te srce moje blagosilja! Al’ ne
volim te, ne volim te, draga! I zato ću ti uvek reći: ćuti! Ostavi dušu, nek’ spokojno sniva - dok kraj nas lišće na
drveću žuti, i tama pada vrh zaspalih njiva! Jednoj nestašnoj devojciAutor: Đura Jakšić- Zar poljubac meni starcu,
- Daješ mlada sa usana?
- Zar na moje staro rame
- Pada ruka usijana?
-
- Je l' to ljubav?... Je li šala?
- Te je tvoja ruka mala
- Na ramenu sedog starca
- Zadrhtala, zatreptala?
-
- Il' si došla zluradice,
- Da me varkaš, da me jediš?
- Izmučene stare grudi
- Da povrediš, da pozlediš?
-
- - Ja te ljubim!... Tvrdiš,
mlada,
- Puna jada, puna nada -
- Ali ljubav sedom starcu
- Veruj, dušo, teško pada...
-
- Uvele su grudi moje,
- Tvoja ljubav vatra živa -
- Pa se bojim, starac sedi,
- Od plamena i goriva.
Ne volim tebe tako strasno ja
Autor: LjermontovNe volim tebe
tako strasno ja, niti za mene sja tvoja lepota; u tebi volim patnju svog života i mladost koju satre sudba zla.
Kada u tvoje oči ponekad moj pogled dugo, dugo upija se tajanstven mene razgovor zanese, al' srce s tobom ne govori tad.
S negdanjom dragom pričom u čas taj, u liku tvom lik tražim druge jedne, na usnama ti - usne davno ledne, u oku -
oka ugašenog sjaj. Pesma ženiAutor: Jovan Dučić- Ti si moj trenutak i moj san
- I sjajna moja reč u šumu
- I samo si lepota koliko si tajna
- samo istina koliko si žudnja.
-
- Ostaj nedostižna, nema i daleka
- Jer je san o sreći više nego sreća.
- Budi
bespovratna, kao mladost.
- Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
-
- Srce ima povest u suzi što leva,
- U velikom
bolu ljubav svoju metu.
- Istina je samo što duša prosneva.
- Poljubac je susret najlepši na svetu.
-
- Od mog
priviđenja ti si cela tkana,
- Tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
- Ti beše misao moja očarana,
- Simbol svih taština,
porazan i leden.
-
- A ti ne postojiš, nit' si postojala.
- Rođena u mojoj tišini i čami,
- Na Suncu mog srca ti si
samo sjala
- Jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.
Na dan njenog venčanjaAutor: Velimir Rajić
- I srušiše se lepi snovi moji,
- Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
- Kraj tebe drugi pred oltarom stoji-
- Prosta ti bila moja ljubav živa!
-
-
Čestit'o sam ti. I ti reče “Hvala!”…
- A da li znadeš da se u tom času
- Granitna zgrada mojih ideala
- Sruši i smrvi i u pep’o
rasu?
-
- Al’ ne! Ne vidim od toga ni sena;
- Po tvom licu radost se razliva..
- I svršeno je! Ti si sada žena-
- Prosta ti bila moja ljubav živa!
-
- Ja neću kleti ni njega ni tebe,
- Ni gorku sudbu što sam tebe sreo;
- Ja neću
kleti čak ni samog sebe,
- Jer ja bih time svoju ljubav kleo.
-
- I našto kletve! Našto ružne reči?
- O sreći svojoj
čovek vazda sniva;
- Bol, jad i patnju smrt jedino leči.
- Prosta ti bila moja ljubav živa!
-
- Pa pođi s Bogom! Još
ti mogu reći:
- Da Bog da sunce sreće da ti sija!
- Sve što god počneš svršila u sreći!
- Sa tvoje sreće biću srećan i ja.
-
- I svakog dana ja ću da se molim
- Kad zvono verne u crkvu poziva...
- Ja nisam znao da te tako volim.
- Prosta ti
bila moja ljubav živa!
-
- Čuj, Bože, molbu moje duše jadne:
- Sva patnja što si pis’o njoj, k’o ženi,
- Nek’ mimoiđe
nju, i nek padne
- Na onaj deo što je pisan meni!
-
- Usliši ovu molitvu, o Bože!
- I duša će mi mirno da počiva;
- I šaputaće večno, dok god može:
- Prosta ti bila moja ljubav živa!
-
- I onda kada dođe ono doba
- U kom će zemlja
telo da mi skriva,
- Čućeš i opet sa dna moga groba:
- »Prosta ti bila moja ljubav živa!”
DORUČAKAutor: Žak Prever-
Sipao je kafu
- U šoljicu
- Sipao je mleko
- U šoljicu sa kafom
- Stavio je šećer
- u belu kafu
- Kašičicom je
- Promešao
- Popio belu kafu
- Bez i jedne reči
- Zapalio je
- Cigaretu
- Pravio kolute
- Od dima
- Otresao pepeo
- U pepeljaru
- Bez i jedne reči
- Ustao je
- I ne pogledavši me
- Stavio je
- Šešir na
glavu
- I uzeo kišni ogrtač
- Jer je padala kiša
- A onda je otišao
- Po kiši
- Bez i jedne reči
- I ne
pogledavši me
- Tada ja spustih
- Glavu u ruke
- I zaplakah.
StrepnjaAutor: Desanka Maksimović- Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
- da volim i želim oka tvoja dva.
- Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
- dok od sebe samo nagoveštaj da.
-
- Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
- ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
- Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
- o čemu
se samo tek po slutnji zna.
-
- Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
- Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
- izdaleka
samo divimo se svemu.
- Ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva.
SrećaAutor: Desanka Maksimović- Ne merim više vreme na
sate,
- ni po sunčevom vrelom hodu
- dan mi je kad njegove se oči vrate
- i noć kad ponovo od mene odu.
-
- Ne merim
sreću smehom, ni time
- da li je čežnja moja od njegove jača;
- sreća je meni kad bolno ćutim s njime
- i kad nam srca biju ritmom
plača.
-
- Nije mi žao što će života vode
- odneti i kaplju moga življenja;
- sad neka mladost i sve neka ode;
- on
je stao kraj mene pun divljenja.
Ti me ne voliš i ne želišAutor: Sergej
JesenjinTi me ne voliš i ne želiš, zar jer nisam nimalo lep, mala? Ne gledajući me, od strasti uz žara na rame mi je ruka tvoja
pala. Sa keženjem, mlada, osećajnim
ja s tobom nisam ni nežan, ni zao. Koliko si ih milovala sjajnih? Ko ti je sve do sad ruke, usne dao? Znam, oni su prošli
kao senke, mila ne dodirnuvši tvoj oganj u snima. Na kolenima mnogima si bila, a sada, evo, sediš na mojima. Neka
ti oči trepavica rubi, neka ti u misli dođe drugi neko. Ta i ja te baš jako ne ljubim tonuć u nešto drago i daleko.
Ovu vatru sudbinom očajno ne zovi, veza lakoumna to je. Kao što smo se susreli slučajno rastaćemo se uz smešak nas dvoje.
Svojim putem otići ćeš u smiraj da prokockaš dane i plač novi. Neljubljene samo ti ne diraj, negorele nikako ne zovi.
U ćorsokaku s drugim ćeš se naći, o ljubavi brbljajuć bez svesti. Tad ću možda u šetnju izaći i sa tobom ponovo se
sresti. Bliža pleća okrenuvši drugom i malo se pognuv ne misleći ”Dobro veče” reći ćeš mi s tugom. ”Dobro veče,
mis.” i ja ću reći. I ništa neće dušu da zanjiše. Nit u drhtanje može da je svali. Ko je ljubio, taj ne ljubi više.
Izgorelog niko ne zapali.
|