tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

ILijada

Autor: Homer

tabanovic.com

Književni rod: epika

Književna vrsta: ep

Mesto radnje: okolina Troje

Vreme radnje: 12-ti vek pre nove ere

Glavni likovi: Afrodita, Agamemnon, Ahil, Andromaha, Apolon, Atina, Eneja, Hefesto, Helena, Menelaj,Odisej, Paris, Zevs, Hektor

Umesto predgovora

Ilijada je nastala u ”razdoblju najdublje tame” nakon provale Dorana u Grčku. Taj ep je zajedno sa Odisejom, najveća tvorevina grčke i svetske književnosti koja je sačuvana iz davnih vremena. To je ujedno i najstarije pesničko delo grčke književnosti. Ilijada ima 15 696 stihova, a ispevana je heksametrom te povezana glavnim junacima i događajima. U epu su prisutni mitovi i stvarnost, heroizam i idila, tragika i komika, kritika i priznanje, pustolovina i filozofija. Nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Njen sadržaj uzet je iz priča o Trojanskom ratu. Homer je prikazao događaje koji su se zbili u 51 dan, desete, završne godine rata između Grka i Trojanaca.

Fabula

Rat počinje time što Paris otima lepu Helenu – najlepšu ženu sveta. Osnovni motiv Ilijade je srdžba tesalskoga kralja Ahila, najvećeg junaka među Grcima. Ahilovom intervencijom vraća se svome ocu Agamemnonova robinja Hriseida, na što Agamemnon otima Ahilu robinju Briseidu. Raspaljen tim, Ahil više ne želi učestvovati u boju. Zbog toga Grci dolaze u tešku situaciju jer ih Trojanci potiskuju i gotovo im osvajaju tabor. Paris se oseća krivim zbog rata, pa predlaže da se sukob reši njegovim dvobojem s Menelajem. Menelaj ga zamalo nadjača, ali spašava ga boginja Afrodita odnoseći ga u Heleninu odaju. Zevsova zabrana drugim bogovima, da se mešaju u ljudske sukobe - pomaže Trojancima i dolazi do toga da Trojanci počinju paliti grčke brodove. Ahil ne želi ići u borbu, ali daje oružje najboljem prijatelju Patroklu. Patrokla u dvoboju ubija Hektor i prisvaja Ahilovo oružje. Ahil, razljućen, ulazi u borbu s novim oružjem, ubija Hektora i mrcvari mu telo. Ep završava predajom Hektorovog tela Prijamu jer su tako bogovi odlučili. Telo se na kraju, ipak, sahranjuje. Konačan kraj sukoba između Grka i Trojanaca saznajemo tek u Odiseji. Odisej je predložio da se napravi veliki konj u koji bi se sakrili ratnici i da se on ostavi ispred zidina Troje kao poklon, a da se lađe sakriju iza ostrva. Plan je uspeo. Usred noći, iz konja su grčki ratnici, na prepad upali u grad i do jutra ga osvojili. Taj rat preživljava samo Eneja koji odlazi na Apeninsko poluostrvo i tamo pronalazi novu domovinu Trojanaca.

Jezik i stil

Homerovo živo pripovedanje i jasno izražavanje, te opisivanje duševnih karakteristika ljudi davnih vremena, osvaja nas i danas. Njegova je poezija uvek sveža i puna životne dinamike. Sva dela koja su se javila nakon Ilijade i Odiseje nisu imala sreće da postanu tako cenjena i poznata. Možda im se najviše približila Vergilijeva Eneida, ali ona je samo bleda slika koja je pokušala oponašati velike Homerove epove.

Kompozicija dela

Ilijada je po svojoj kompoziciji jednostavna, jasna, planski izgrađena i črvsto povezana celina.

Odiseja

Umesto predgovora

Odiseja (grč. Ὀδυσσεία) je junačka epska pesma. Zajedno s Ilijadom, Odiseja je jedan od dva antička grčka epa koja se pripisuju Homeru, navodno slepom jonskom ili eolskom pesniku. Ta se dva epa danas smatraju najstarijim delima grčke književnosti, a klasični filolozi ih datiraju u 8. ili 7. vek pne. Pretpostavlja se da su ta dva epa nastala u grčkim kolonijama u Maloj Aziji. Oblik u kome su Ilijada i Odiseja došle do nas dobile su u 6. veku pne. u Atini u vreme Pizistrata (vladao Atinom sa prekidima od 560. pne. do 527. pne.). Pizistrat je ustanovio Panatenejske svečanosti o kojima su se recitovale Homerove pesme. U tu svrhu u atičkoj redakciji pripremljena su državna izdanja tih pesama. Pitanje o autorstvu, mestu i vremenu nastanka Ilijade i Odiseje čini deo tzv. homerskog pitanja. Odiseja (12.110 heksametara) podeljena je u 24 knjige. Tu su podelu izvšili filolozi aleksandrijske škole, ali nisu vodili računa o sadržaju pojedinih delova. Tako je često rastavljeno ono što pripada zajedno, a sastavljeno ono što ne čini jednu sadržajnu celinu. Delitelj je pazio samo na to da budu 24 knjige i da u svakoj od njih ne bude više od 1000 stihova. Spev je nazvan prema njegovom glavnom junaku Odiseju. Radnja Odiseje traje prema jednima 41 dan, a prema drugima 40 dana. Tu se, naravno, ne računaju Odisejevi doživljaji koji traju deset godina, a pripoveda ih sam Odisej na Alkinojevom dvoru.

Kratak sadržaj

Nakon desetogodišnjeg trojanskog rata Odisej luta deset godina po svim morima i doživljava mnoge opasne pustolovine. Izgubovši u brojnim opasnostima sve drugove, vraća se na Itaku, gde se uz pomoć sina Telemaha osvećuje proscima koji su nastojali isprositi ruku njegove verne žene Penelope i na gozbama upropašćavali njegovo imanje. Okosnicu epa, dakle, čine Odisejev povratak i osveta proscima. Ti su motivi obogaćeni sintetičkim i dramatskim prikazom ranijih junakovih desetogodišnjih lutanja, a pripoveda ih sam Odisej na dvoru feačkoga kralja Alkinoja (9–12. pevanje). Osim toga, u ep je umetnut i motiv o sinu koji ide u potragu za ocem (1–4. pevanje). Pesnik je u moralnom pogledu produbio priču o Odiseju time što je s pustolovnim putovanjima povezao motiv o povratku muža koji izbavlja svoju porodicu iz nevolje.

Kompozicija dela

Kompozicija Odiseje prepletenija je od one u Ilijadi, što je utvrdio još Aristotel, koji u Poetici 1459b kaže: "Svaka mu je (Homeru) naime od pesama sastavljena: Ilijada jednostavna i puna trpnje, a Odiseja prepletena i mirna". Sve su epizode u službi osnovna motiva, a jedinstvo je izraženo u strastvenoj želji junaka da se vrati domovini i svojoj porodici.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

O piscu

Homer je živeo između 900. i 700. godine pre nove ere. On je najstariji poznati grčki pesnik. U antici su mu uz autorstvo Ilijade i Odiseje pripisivali još niz ”kikličkih” epova, tzv. homerske himne bogovima, šaljiv spev ”Batra homiomahija” (Boj žaba i miševa), kao i čitav biz drugih dela. Ne zna se gde je radio. Njegov se zavičaj može odrediti samo poznatim grčkim distihom: ”sedam gradova tvrdi da Homeru su zavičaj: Smirna, Hios, Kolofon, Haka, Pil, Arg i Atina”. Od svih tih gradova najvjerojatnije je da se rodio u Smirni, a živeo na ostrvu Hiosu. Na tom se ostrvu kasnije razvilo čitavo pokolenje raspoda, koji su sebe nazivali homeridima. Homera prikazuju kao slepog pevača koji je proslavio svoje pesme putujući od mesta do mesta, no ni taj podatak se ne može uzeti kao verodostojan.

Odiseja opširnije - ovde

 

Eshil: Okovani Prometej - ovde

 

Sofokle: Antigona - ovde!

 

 

CONTACT