tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Gramatika: služba reči u rečenici

Atributska i predikatska funkcija (služba) imenica i prideva

Autor: Petar Jokić, nastavnik

Uvod:

Šta je atribut?

Atribut (lat.) svojstvo, bitna osobina nečega. U gramatici atributi su pridevi, imenice, zamenice i brojevi, tj. imenske reči. Oni se dodaju nekoj imenici da bi označili njenu bitnu osobinu: plavo nebo, sin jedinac, tri žene, moj tata itd.

Šta je predikat?

Predikat je glavna reč u rečenici koji kazuje šta radi subjekat, odnosno, šta se subjektu pripisuje kao osobina. Predikat može biti glagolski kad se sastoji samo od glagola (Marko peva, Marko poče pevati) i imenski kad je sastavljen od pomoćnog glagola i imenske reči (prideva, imenice, zamenice ili broja). Na primer: Milan je lep, Steva je učenik, Sima je naš, Lela je prva, itd. Ovde je glagolski deo enklitički (skraćeni) oblik pomoćnog glagola jesam, a imenski deo: pridev lep, imenica učenik, zamenica naš i broj prva. Pošto smo se podsetili šta je atribut i predikat, hajde da vidimo kako se imenice i pridevi snalaze u službi (funkciji) atributa i predikata. Prvo ćemo se pozabaviti pridevima, da vidimo šta su pridevi? To su promenljive reči (menjaju se po padežima), ali nisu samostalni - ne mogu da sami imenuju nešto: (crven, plav, beo), tek sa imenicom koju određuju dolaze do izražaja: crven cvet, plav telefon, beo sneg. Doduše, neki pridevi se poimeniče, tj. postanu prave imenice kao u primeru: Crni je došao. Ovde, očito, u bivšem pridevu crn - imenujemo nekog čoveka koji je dobio nadimak Crni, verovatno, zbog tamnog tena.

Šta su imenice?

Imenice su samostalne promenljive reči koje koje označavaju imena bića, predmeta i pojava. Prema značenju imenice se dele na: vlastite, zajedničke, zbirne, gradivne, apstraktne (misaone), brojne i glagolske. Menjaju se po rodu (muški, ženski i srednji rod), broju (jednina i množina) i padežima.

Opširnije o imenicama - ovde

Atributska i predikatska funkcija prideva:

Vratimo se glavnoj temi. Kad je reč o pridevima valja znati da oni imaju dve osnovne funkcije - atributsku i predikatsku. Ako stoje uz imenicu neposredno najčešće su ispred nje: prljav veš, crna torba, ali mogu biti i iza imenice: veš prljav, torba crna. Naravno, to nije bitno jer su u oba slučaja pridevi u funkciji atributa . Međutim, kad su u službi predikata onda su u vezi sa pomoćnim glagolom: Torba je crna, Veš je prljav, Trešnje su zrele , itd.

Atributska i predikatska funkcija imenica:

Za razliku od prideva, mnogo je teže sa imenicama jer one u rečenici mogu biti u službi: subjekta, imenskog dela predikata, objekta i priloških odredbi. Nas ovde zanima njihova atributska i predikatska funkcija. Imenica kao deo imenskog predikata je lako prepoznatljiva: Marko je stolar, Pera je nastavnik, Mira je učiteljica, itd. Zato što se imenski predikat sastoji od dva dela - glagoskog i imenskog dela. Glagolski deo je enkiltički oblik pomoćnog glagola, a imenski deo je neka imenska reč (pridev, imenica, zamenica ili broj) u ovom primeru to su imenice: stolar, nastavnik i učiteljica. Mnogo je teže snaći se i odrediti koja je od dve imenice u službi atributa, a koja glavna reč sintagme. Međutim, uz malo pažnje i truda i taj posao postaje lak, čak zanimljiv. Evo nekih primera: zmija otrovnica, daske hrasta, žena pijanica, čovek lopov, itd. Ovde, naravno, gledamo šta je osobina; trudimo se da jednu od dve imenice prevedemo u pridev i onda je dalji put lak: nije, dakle - zmijska otrovnica, nego otrovna zmija, nije - daskov hrast, nego hrastove daske, itd.

 

CONTACT