tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira za osnovce

Dnevnik Ane Frank

Autor: Ana Frank

tabanovic.com

Književni rod: epika

Književna vrsta: dnevnik

Vreme radnje: 12. jun 1942. – 1. avgust 1944.

Mesto radnje: Holandija, Amsterdam

Tema Dnevnik Ane Frank je potresno svedočanstavo o progonima Jevreja tkom Drugog svetskog rata.

Likovi:

Ana, Peter, Anini otac i majka, gospodin i gospođa Van Dane, Albert Dussel.

Fabula

Devojčica, Ana Frank, dobila je dnevnik- svesku - na svoj 13. rođendan. Dala mu je ime Kiti, i zamišlja ga kao živo biće, drugaricu, kojoj će svakodnevno ispovedati svoje misli, osećanja i iskustva od 12. juna 1942. do 1. avgusta 1944. Ana je beležila svoje misli i osećanja u svoj dnevnik "Kiti", jer nije imala iskrenog prijatelja sa kojima bi ih mogla podeliti. Iako ima i tri godine stariju sestru i roditelje i rođake, ponekad se oseća usamljeno i kao crna ovca, jer je niko ne rauzume; i majka se prema njoj i sestri Margot ponaša poput prijateljice. Mada je okružena ljudima nikako ne uspeva sa nekim ostvariti dublji kontakt. Iz Frankfurta su se preselili u Holandiju 1933. gde je njen otac dobio posao. Svi rođaci, koje su ostavili u Nemačkoj osetili su bes antisemitizma. Nakon 1940. rat dolazi do porodice Frank i ostalih Jevreja, koji su se našli na Hitlerovom putu. Donseno je mnoštvo zakona i proglasa kojima se ograničavalo njihovo kretanje i postali su građani drugog reda. Smeli su kupovati namirnice samo u određenim prodavnicama. U određeno vreme morali su biti kod kuće u 8 uveče; nisu smeli posećivati javna mesta: bioskop ili pozorište, i morali su na odeću našiti žutu šestokraku zvezdu. 9. jula 1942. Anina porodica se morala sakriti da ih ne bi odveli u logore u koje su Jevreji odvođeni tokom Drugog svetskog rata. Ljudi koji su radili sa njenim ocem pomogli su im da pronađu skrovište u zgradi u kojoj su radili. Toga dana Ana je u dnevniku imenovala to mesto: Tajno skrovište.

Tajno skrovište

Iste godine 13. avgusta pridružila im se porodica Van Dan, koja baš kao i familija Frank nije imala kuda i bilo joj je potrebno skrovište na neko vreme. Sa njima se doselio i njihov jedini sin Peter. Ana u početku nije imala baš perterano visoko mišljenje o njemu. Dolazak novajlija na tren je izgledao kao dobra ideja. Svi su se dobro slagali, provodili vreme zajedno, jeli kao jedna velika srećna porodica. No život mnogo ljudi u skučenom prostoru neminovno je vodio do stvaranja sukoba i napetosti. Tenzije su rasle sve više i više i uzrokovale razdražljivost kod ovih ljudi koji nisu mogli priuštiti luksuz da se maknu na tren jedni od drugih. Napetost je sve veća između Ane i gospodina Van Dana, Ane i mame, i gospođe Van Daan i mame. Vremena je bilo mnogo, a prostora malo. Ana i Peter nastavili su se dalje obrazovati i provodili svoje vreme u učenju engleskog i francuskog jezika. Gospodin Koophius koji je bio tatin saradnik krišom im je donosio knjige iz biblioteke.Nije se ograničavao samo na one za decu, pa se tako i Peter sa ocem posvađao oko jedne neprimerene knjige. Ana je volela istoriju i mitologiju i sa tatom je počela izrađivati porodično stablo što joj se jako svidelo.

Novi stanari Tajnog skrovišta

Dok su porodice Frank i Van Daan skrivene izvan ovog “tajnog skrovišta” na ulici se događaju strahote. Kamioni dolaze i masovno odvode, muškarce, žene i decu u logore. Ulice su opasne za Jevreje, a logori strašna mesta iz kojih se mnogi nikada neće vratiti. 17. novembar donosi osmog stanara. To je gospodin Albert Dussel, zubar. Delovao je kao drag postariji gospodin i odlučeno je da će on spavati u Aninoj sobi. Nakon nekog vremena Ana je počela primećivati da on baš nije tako drag kako se čini, a njega je iritirala ova devojčica koja govori što misli. Svađa je buknula oko stola u sobi, koji je Ana htela koristiti samo dva puta nedeljno na nekoliko sati. Na kraju je morala tražiti pomoć od tate koji je stao na njenu stranu. Kako je prostor bio vrlo ograničen, a ljudi mnogo, morali su doneti pravila, jer bi stvari brzo izmakle kontroli. Dakle, vreme za spavanje je u 22 sata, a ustajanje svakoga jutra u 7:30 osim praznikom i nedeljom kada se spava do 10:30. Posebno je bitna tišina, jer bi svaka glasna buka mogla rezultirati otkrivanjem stanara, zato se mora govoriti tiho i po redu. Radio se mogao slušati tek nakon 6 uveče i slušalo se sve osim nemačkih stanica. Za večeru nije postojalo određeno vreme, već je sve zavisilo o vestima. Kupanje je, takođe, bilo ograničeno, a kupali su se samo nedeljom ujutro. Život je bio težak i strogo određen pravilima. Situacija se sve više zaoštrava, ljudi su nemirni i počinju neredi. Pljalčke i provale postale su uobičajene, čak je bilo i nekoliko pokušaja provale u zgradu u kojo se nalazilo skrovište. Svi su bili prestravljeni. Dođe li policija u zgradu, velike su šanse da bi mogli otkriti skrovište i sve ih poslati u logor. Ana je vremenom prestala pričati za stolom, ali svejedno je osećala potrebu za pravim prijateljem i nekim ko će je slušati. Tu osobu je neočekivano pronašla u Peteru. Kako su zajedno provodili sve više vremena, ona je o njemu imala sve bolje mišljenje. U dnevnik je zapisala kakao se pobojala da mu ne dosađuje, ali dogodilo se suprotno. I Peter je nju zavoleo i buknula je mladenačka ljubav. Ni jedno od njih nije bilo u potpunosti sigurno šta oseća, ali to više nije bilo samo prijateljstvo. Anin dnevnik završava zapisom od 1. avgusta 1944. u kojem Šalje pismo Kiti. Govori o svojoj protivrečnoj prirodi i o jednoj veseloj, brbljavoj, nestašnoj i vedroj devojčici. Napominje kako postoji i ona dublja i bolja Ana koju retko ko poznaje i zato je svi smatraju u potpunosti nesnošljivijom, mnogo više no što ona to zaista jeste. 4. avgust bio je koban dan jer je policija uhapsila sve stanovnike Tajnog skloništa, uključujući i neke od tatinih kolega koji su im pomagali i odvode ih u koncentracione logore. U jednome od njih naposletku Ana i umire od tifusa 1945. - dva meseca pre oslobođenja.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

 

O piscu

Ana Frank (Annelies Marie Frank) rođena je 12. juna 1929. u Frankfurtu, a veći deo života je provela u Amsterdamu ili blizu njega; umrla je od tifusa u koncentracionom logoru Bergen- Belsen početkom 1945. Iako je imala nemačko državljanstvo izgubila ga je 1941. Njen dnevnik, po kojem je kasnije postala poznata, zabeležio je iskustva mlade devojke koja je bila prisiljena skrivati se tokom nemačke okupacije Holandije. Anin otac jedini je preživeo. Pronašao je Anin dnevnik i prvi put objavljen je 1947. Pet godina nakon toga, preveden je na engleski, a zatim na gotovo sve svetske jezike da bi svi mogli sagledeti strahote rata kroz oči jedne devojčice.

Mapa sajta

 

CONTACT